Sedma vazmena nedjelja 2012-b

Evo, što kaže poruka iz Ivanova evanđelja koju čitamo na današnju nedjelju:
„Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta, kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina! Kao što ti mene posla u svijet, tako i ja poslah njih u svijet.“ (Iv 17, 16 – 19)
To su Riječi Isusove velikosvećeničke molitve Ocu na posljednjoj večeri.
Iz njih vidimo da Isusovi učenici imaju u ovome svijetu svoje poslanje.
Evo što kaže koncilski dokument „Radost i nada“, br 1:
„Radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našega vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe jesu radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika, te nema ničega usitinu ljudskoga a da ne bi našlo odjeka u njihovu srcu.
Kršćansku zajednicu naime sačinjavaju ljudi, koje u Kristu sjedinjene vodi Duh Sveti na njihovu hodu prema Očevu Kraljevstvu. Oni su primili poruku spasenja da je iznesu pred svakoga. Zato zajednica kršćana doživljava sebe doista usko povezanom s ljudskim radom i s njegovom poviješću.“
Istina je onoliko vidljiva, koliko su kršćani odvažni nosioci Božje poruke i riječi za svoje vrijeme.

• Upravo po kršćanima Bog razgovara s narodom, s ovim svijetom.
• On ga kori i potiče.

Stoga kršćanin svoju službu u ovom svijetu vrši kao i Krist: životom i riječju.
A u Kristu se očitovala sva Božja istina. „On je pun milosti i istine“ (Iv 1,1-4)
Kršćanin mora težiti punini milosti i istine.
Inače, ljudi ne bi mogli živjeti zajedno kad ne bi imali međusobnog povjerenja, tj. ne bi govori istinu jedni drugima.

• Život je taj koji govori. Kršćanin mora kao i Krist svojim životom očitovati Kraljevstvo Božje ili novi Božji svijet.
• Kršćanin se mora gibati u okružju Duha Božjega ne samo u okružju tijela.

To mora biti vidno na radnome mjestu, u obitelji, u međuljudskim odnosima.
Osim svjedočanstva riječju, kršćanin je pozvan trajno govriti, razglašavati, oduševljavati i poticati ljude s kojima živi prema Isusu Kristu.
Uz svjedočanstvo života ide  i riječ naviještanja.
Iskustvo ljubavi i dobrote Božje koju je sam doživio u Isusu Kristu mora prenositi drugima.
I sam Krist proglašuje pred Pilatom da je došao na svijet  dati svjedočanstvo istini  (Iv 18,37)
Više je nego očito da Isus  poštuje vrhovnu normu što to želi Otac.
Zato Sv. Pavao poručuje:
Kristovi učenici „obukli su novoga čovjeka stvorena po Bogu u pravednosti i svetosti istine.“

Poruka kardinala Puljića za 41. Dan mladih Vrhbosanske nadbiskupije

Sarajevo

Šesta vazmena nedjelja 2012 –b

Kako se približavamo kraju Uskrsnog vremena sve se više vidi što je temelj naše vjere. U uskrsnom vremenu prihaćajući ljubav koju Bog nudi u Isusu Kristu, sve se više učvršćuje život u Kristu.

• S Kristom se otkriva dostojasntvo ljudske osobe koja je stvorena iz ljubavi Stvoritelja i otkupljena iz ljubavi Stvoritelja.
• Takav čovjek ima mogućnost ostvariti i poziv na božansko blaženstvo.

Svako je ljudsko biće slika i prilika Božja i ono u svojoj naravi ima težnju ostavariti cilj blaženstva.
„Krist, obljavljujući misterij oca i njegove ljubavi ... potpuno otkriva čovjeka njemu samome te mu objavljuje uzvišenost njegova poziva“. (GS 22)
U Kristu, otkupitelju i Stvoritelju, božanska slika, izobličena grijehom prvoga čovjeka, obnavljena je u izvornoj ljepoti i oplemenjena Božjom milošću i ljubavlju.
Spoznavši svoje dostojanstvo priopćeno po Kristu, čovjek se izgrađuje bogtstvom Božjega Duha rastući u milosti i kreposti života, i tako pokušava izbjegavati grijeh.
No, i kad mu se dogodi grijeh kao „rasipnom sinu“, on se povjerava milosrđu Oca.
Tako održava zajedništvo osoba, nalik sjedinjenju božanskih osoba među sobom.
I to nam upravo govori današnje Evanđelje po Ivanu:
„Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas: ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj...“ (Iv 15, 9-11)

• Ranije smo utvrdili kako je čovjek jedino biće  obdareno besmrtnom dušom koja ima plodove Duha božijega, između ostalih i život u Ljubavi.
• Time čovjek postaje dionik Božanske ljubavi i svojim razumom shvaća red stvari što ih je Stvoritelj uspostavio.
• Čovjek snagom svoje volje ima sposobnost usmjeriti svoje biće prema istinskom dobru kojega ljubi.
• Upravo svojim razumom čovjek prepoznaje glas Boga koji ga „uvijek poziva da čini dobro a izbjegava zlo“.

Taj zakon Božji u glasu savjesti kaže:
Ljubi gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svim umom svojim i svom dušom svojom.

OSLOBODI NAS GOSPODINE!

Duhovna obnova i Adoracija  za Župnu zajednicu  8.svibnja 2012. u 8:30.

Ovih proljetnih dana u većini naših župa slavimo Pučku Svetu Misu u kapelicama koje su: ili u Groblju ili negdje u sredini nekog sela.
Ali prije Svete Mise svećenik s narodom ophodi u procesiji na sve četiri strane svijeta zazivajući Božji blagoslov i pomoć Svih Svetaca, a osobito Blažene Djevice Marije.
Jedan od četiri zaziva najviše mi se svidio, a  glasi:
Po znamenju Svetoga Križa od neprijatelja naših,
a narod odgovori: Oslobodi nas Gospodine!
Da bih pravilno razumjeli ovaj zaziv, moramo ga raslojiti na tri dijela:
Znamenje Svetoga Križa –  nameće bolje razumijevanje značenje Križa?
Neprijatelji naši – tko su i odakle dolaze?
Oslobodi nas Gospodine – od čega i od koga?
Znamelje Svetoga Križa u našoj kršćanskoj vjeri  govori  o vječnoj Božjoj odluci, neprestanog izlijevanja  sakramenta božanskog milosrđa. 

• U Križu je Bog dovršio sakrament ljubavi  kojom Krist ljubi Crkvu.
• Raspeti Krist svojom krvlju uklanja svaku podijeljenost različitih naroda i učinio jedan Božji narod.

Dok zazivamo znamenje Svetoga Križa mi se sjećamo da smo i sami postali učinici Kristovi nakon znamenja na krštenju i ostalih sakramenata Inicijacije.
Križ ne samo da je  postao sakrament spasenja, nego je postao izvorom sviju blagoslova i milosti koje su čovjeku potrebne. 
I dok podižemo znamenje križa kao znak svoje vjere, mi molimo Gospodina da dobrostivo bude uz nas onako kako je bio uz one koji su stajali pod križem, dok je on na križu visio.
Upravo je tada rekao svojoj Majci: „Ženo! Evo ti sina!“ a zatim učeniku: „Evo ti majke!“
Prekrasna milost i blagoslov zadesiše one ispod Kristova Križa.
Isus pretvara suze i žalost u radost kod onih koji se nalaze u okrilju sakramenta ljubavi i predanja.
U drugom dijelu zaziva govori se o našim neprijateljima.