|
|
||||||||||||||||
|
ŽUPNA
DOGAĐANJA KROZ 2007. GODINU
|
||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||
|
8. siječnja 2007.g. – BLAGDAN GOSPE OD BRZE POMOĆI
Danas je svečano
obilježen blagdan Gospe Brze Pomoći, drugotni patron u župi Lug –
Brankovići. Središnji događaj bila je svečana zavjetna sveta misa
koju je predvodio župnik, vlč. Matija Šimić, a koncelebrirao
je vlč. Vladimir Pranjić. Sudjelovao je veliki broj vjernika,
župljana i brojnih hodočasnika iz susjednih župa. Osobito je bio
veliki odziv djece koja rado sudjeluju na svim događanjima u župi.
Prije mise djevojčice iz Pokreta krunice su predmolile krunicu BDM,
a svećenici su služili sakrament Ispovijedi. Na svetoj misi se
okupljena vjernička zajednica osobito molila: za dar novih života,
da kršćanski supružnici revno vrše svoje poslanje roditeljstva, za
obiteljsku slogu i mir i sve ono što je potrebno kako bi zajednica
brojem i duhom jačala. Na kraju svete mise vjernici su kroz zavjetnu
molitvu Gospi Brze Pomoći osobito molili za sve svoje potrebe s
kojim su danas došli svojoj nebeskoj Majci. Svetu misu su uljepšali
svojim sudjelovanjem brojni ministranti, liturgijski pjevači i
čitači. Ovo je važan događaj kojim se jača svijest svakog pojedinca
za demografsku i duhovnu obnovu ove župne zajednice i Crkve i
hrvatskog naroda. U prigodnoj propovijedi vlč. Šimić je govorio o
potrebi spasa današnjeg čovjeka kroz suradništvo kršćanskih
supružnika s dragim Bogom u stvaranju novih života i rađanju djece,
kako je i sam dragi Bog učinio poslavši nam svoga sina kao maleno
dijete koje je spasilo cijeli svijet. Tako se gradi put njihovog
osobnog spasenja i spasenja cijele Crkve. Svi su pozvani da
molitvom, postom i djelima ljubavi podrže ova nastojanja.
10. siječnja 2007. godine u pratnji dr. sc. Slavka Sliškovića krenuli smo u pohode Opatičkoj 10. Reprezentativni Gradec, zakićen monumentalnim zdanjem zgrade Instituta, čiju ljepotu u prilazu pripovijeda: bogato iskovana, valjda najljepša, „kapija“ u domovini Hrvatskoj. Ipak, pravu njezinu draž i čar otkrit će njeni domaćini, otvarajući jedna, pa druga, pa treća … i ne znam više koja vrata, jer iza svakih zjenica moga oka postaje gnijezdo ljepote isprepletene bogatstvom hrvatskog stvaralačkog duha. Hrvatski velikani 19. stoljeća reprezentativno ispripovjediše povijesti svoga vremena. A meni drago: „ Schobrunu“, nisi sam. Ljubazni domaćini: dr.sc. Stjepan Matković - ravnatelj, dr. sc.Milan Kruhek i tajnik - mr. Ivica Šušak, uz kavicu i dvosatni razgovor, obdariše gosta svojom donacijom za informatički kabinet u osnovnoj školi Lug-Brankovići. Domaćin dragi, iskreno Vam hvala! 11. siječnja 2007.godine, na poziv direktora podružnice dr.sc.Mate Artukovića, krenuo sam dragom prijatelju i njegovim, još dražim, suradnicima. Opijen sam velebnim i najljepšim Trgom u Hrvatskoj, čije pročelje resi prelijepa skulptura u bronci posvećena dr. Franji Tuđmanu. Istočna zraka miluje longitudu trga i puca sve do zapadne strane gdje Tuđmanova statua otkida dio njene snage vraćajući njen odbljesak u Prekosavlje. Oplakivan rijekom Savom, Trg je zakićen prelijepim zdanjem zaslužne Hrvatice Ivane Brlić Mažuranić, a njegovo središte iznjedrava prelijepo šetalište posvećeno dr.Anti Starčeviću. Koje li lipote ! Dva oca nacije poduprla to grandiozno biće koje svakodnevno ispisuje povijest prelijepog grada. A njegovi stanovnici ponosno čuvaju baštinu od antičkih živopisnih doba sve do danas. Grade Brode i Hrvatski rode, čestitam! Nije lako putniku namjerniku otkinut pogled s njegove ljepote. A njegova njedra posvećena dr.Anti Starčeviću, otimaju korak. Odmara me ta slavonska širina. U lepršavom i istegnutom koraku ne tražim broj 8, znajući unaprijed da moje domaćine mora skrivati težina vremešne zgrade. I bio sam u pravu! Samozatajno skrivaju se u prelijepom zdanju zakićenim neoklasicističkim pročeljem i slavonskim portalom, hoću reći širokom i visokom hrastovom kapijom. I tu je Podružnica Hrvatskog instituta za povijest u Starčevićeva br.8. Sat po sat, a domaćini otkrivaju svoju dobrotu sve kap po kap. Za poznatu slavonsku širinu, malo je jedan dan. K'o nekad u stara vremena, htjedoše gosta i sutra dan. Nije ni čudo, njima i treba dva dana tovariti dare! Što su sve svojima u Prekosavlje naumili darivati. Večer se spušta, rastanak je u znaku nade brzog sastanka.
Računala, knjige… E djeco! Vama su dari darovani! Sjetite se
barem: Tko su ti dobri ljudi kojima je vaš župnik nekad ponavljao:
Hvala,… HVALA VAM DRAGI PRIJATELJI!!!
slike-klikni Poziv se ne dobiva sposobnošću i zaslugom, to je dar! Liturgijska godina 2006./2007., s Prvom nedjeljom Došašća 2006.g., proglašena je Godinom duhovnih zvanja u našoj Nadbiskupiji. Pastoralne aktivnosti usmjerimo prema stvaranju povoljnog ozračja za nova zvanja, a postojeća učvrstimo u oduševljenju i vjernosti. Kao svećenik i Vaš župnik, osjećam se prvim prozvanim i pozvanim životom i radom svjedočiti vjeru i ljubav prema Bogu, Crkvi i narodu. Mladima je potrebno osobno, u župnoj zajednici,u obitelji i u svakoj prilici vjerodostojno i radosno govoriti i svjedočiti o ljepoti života u duhovnome pozivu. Tako se u obiteljskim i župnim zajednicama stvara ozračje izgrađivanja kulture zvanja. To podrazumijeva ozračje gdje se klice zvanja prepoznaju, njeguju i uzdržavaju dok plod ne donesu.
Roditelji i svi članovi Župne
zajednice uviđaju potrebu žrtve i molitve za buduće pastire.
Osobito to treba činiti u vlastitoj obitelji, svjedočeći i živeći
svoje kršćansko poslanje. POSTOJEĆA ZVANJA PODRŽIMO, A NOVA PREPOZNAJMO I ODGOJIMO. Svi zajedno uprimo u tom pravcu i plodovi neće izostati. Ni života, ni bilo kakvih zvanja, nema bez novih života. Zato dragi kršćanski supružnici rađajte i odgajajte djecu.Tako tumačite neizmjernu ljubav Božju. To je najdragocjeniji dar braka koji pridonosi dobru roditelja. Prvo pravo njegovane bračne ljubavi je rađanje i odgoj djece. Na vama je dragi supružnici donositi odluku rađanja novog život. To je naša i Vaša najveća potreba, koju samo vi možete ispuniti. Nema drugih koji to mogu učiniti umjesto vas. Tu odluku donesite pred samim dragim Bogom i njegova pomoć neće izostati. Župna zajednica i Crkva pružaju ohrabrenje na jedinstvenom i nezamjenjivom iskustvu koje u vaš život može donijeti novi život. Velikodušno i dostojno prihvatite ljepotu brojne obitelji koja pruža nezamjenjivo iskustvo, sigurnost i ljubav svakom pojedincu, Crkvi i društvu. Vama dragi roditelji poznata je podrška Župne zajednice. Ona ubuduće neće izostati. Želim zajedno s vama moliti i sa Župnom zajednicom biti podrška novim životima. Mi smo tako dio tih života koji nam trebaju. Ovu smo Župnu zajednicu gradili za budućnost s dragim Bogom i našim Zaštitnicima, a ne za prošlost. Svim Obiteljima želim Božji blagoslov i iskreni pozdrav.
Župnik
Dana 28. siječnja 2007.
g. u pratnji svojih suradnika Lucije
i Pave pohodili smo dragog prijatelja i uvijek vjernog našeg
donatora gosp. dr. Vojislava Kojić. Riječ po riječ, korak po korak, odvažno i smjelo na ulaznim vratima pružismo ruke uz želju skorog viđenja u drugom ambijentu.
Otišli
smo, a meni se milosrđe s zjenice duše, nije dalo skinuti. Dugo,
dugo…. Još jednom prijatelju šaljem Ti pozdrav …. slike-klikni
28. siječnja 2007.g. – DAN VRHBOSANSKE KATOLIČKE BOGOSLOVIJE
Veliku
je radost danas doživjela župna zajednica Lug – Brankovići.
Nedjeljne svete mise slavila je s predstavnicima Vrhbosanske
katoličke bogoslovije : vlč. Marijanom Kopićem i
bogoslovom Ivicom Jakićem ( koji je njezin sin ). U prigodnoj
propovijedi vlč. Kopić je govorio o Godini duhovnih zvanja u
Vrhbosanskoj nadbiskupiji i svojim svećeničkim iskustvima dok je
službovao kao misionar u Africi. Simpatije koje je dobio od svih
mališana, a osobito ministranata, ulijevaju nam nadu u nova duhovna
zvanja. Baš ta nada sviju je silno razveselila.Više od sedamdeset
obitelji odazvalo se na akciju prikupljanja darova u naravi za
Bogosloviju, a pod svetim misama je skupljena i milostinja na tu
nakanu Oni su jedan od mogućih izraza njihove ljubavi o kojoj nam je
danas govorio i apostol Pavao.
slike-klikni
Na nedjeljnim svetim misama u ovoj župnoj zajednici predstavljena je poslanica biskupa Ratka Perića, predsjednika Vijeća za obitelj pri Biskupskoj konferenciji BiH, povodom Dana života, pod naslovom „ Obitelj odgovorna pred Bogom“. Ona je najkraće rečeno apel prema kršćanskim supružnicima na zakonito i plodno obiteljsko zajedništvo. Sve je potkrijepljeno s publiciranim podatcima iz službenog Papinog godišnjaka koji kaže da je u BiH krštenja sve manje. Tako je u 2003.g., 2004.g. i 2005.g. ukupno manje 1.028 krštenja. Ti poražavajući podatci pozivaju na buđenje nove odgovornosti prema daru života. Ova poslanica je aktualizirana na lokalne prilike ove župne zajednice. U proteklome desetljeću bilježi se trend smanjivanja rodnosti što se može pratiti kroz Matice krštenih. U periodu od 1997.g. do 2001.g. je prosjek krštenja po godini 29,2. U sljedećem petogodištu, od 2002.g. do 2006.g. taj je prosjek pao na 20,6 krštenja. To nas poziva na novu budnost u promidžbi života u našoj sredini. Ova Župna zajednica već je poduzela neke aktivnosti kako bi pomogla podizanje djece u obiteljima. Prilikom krštenja prvog ili drugog djeteta obitelj se daruje s novčanim iznosom od 300 konvertibilnih maraka, krštenjem trećeg djeteta s 500 konvertibilnih maraka, a svako sljedeće dijete s 1000 konvertibilnih maraka. To je početni iznos kojim se pomaže život višečlanih obitelji iz niza župnih fondova koji su usmjereni prema projektu „A BEBE “. Povodom Dana života župnik, vlč. Matija Šimić pozvao je vjernike da podrže život i kroz pružanje pomoći u rješavanja materijalnog statusa mladih obitelji. Uvelike tome doprinosi pravovremeno rješavanje prijenosa obiteljskog naslijeđa, osobito zemlje, na mlađe generacije kako bi mladi imali gdje započeti graditi obiteljski dom. Cijela Zajednica pozvana je bratski podržati opstanak i razvoj života kroz svoj doprinos u dostupnosti infrastrukture i svega potrebnoga za normalno funkcioniranje postojećih i novih obiteljskih domova. U koliko budemo spavali MLAD ČOVJEK ODE S TORBOM U SVIJET. Upućena je kritika svim KAMENIM SPAVAČIMA, koji zakonodavno nisu uokvirili DJEČIJI DOPLATAK, a njima prednjači gosp. SCHWARZ SCHILING, visoki predstavnik OHR-a.
Djelatnost župnog Caritasa sustavno će se razvijati u ovom smjeru.
Tu se otvara potreba za novim radnim mjestom ili volonterom
koji bi koordinirano radio na ovom projektu. Na koncu – najvažnije!
Ne smije se posustati u stalnoj molitvi na ovu nakanu, osobno, u
obitelji i Župnoj zajednici. Župna zajednica svakog 8. u mjesecu ima
ZAVJETNI DAN NA NAKANU „DARA ŽIVOTA“. Svjetski dan bolesnika i zdravstvenih radnika obilježava se tradicionalno u župi Lug – Brankovići kao Dan osoba treće životne dobi. Oni, koji tu dob žive, ovaj dan proslavljaju okupljeni u svojoj Župnoj zajednici. Redovito se taj događaj organizira posredstvom Samaritanske udruge koja djeluje u ovoj Župi pod vodstvom gđe Lucije Kajić. Ona skrbi za sve stare i potrebne osobe ove Župe, pa i šire. A da je to šire stvarno tako, svjedoče sudionici umirovljenici s čitave regije Žepče. Dan je započeo zajedničkom molitvom Krunice. Krunicu su predmolili župljani različite dobi i uzrasta simbolizirajući solidarnost svih generacija i staleža. Svetu misu u 11 sati je predvodio vlč. Marijan Kopić, umirovljeni svećenik. Poslije Svete mise upriličen je zajednički ručak i druženje u prelijepom svadbenom restoranu Californija. Koje li simbolike. Osobito je puno radosti donijelo sudjelovanje gradonačelnika Žepča – gospodina Mate Zovka. U pratnji supruge Lucije i općinskih službenika, Gradonačelnik je sudjelovao na Svetoj misi, zajedničkom ručku i popodnevnom druženju. Fešta je financijski podržana i od gosp. Gradonačelnika. Hvala Gradonačelniku! Zajedničkom ručku i popodnevnom druženju sudjelovalo je stotinjak umirovljenika. Za zajedničkim stolom u uvodnom pozdravnom govoru, župnik Matija potiče radost ovakvog druženja podržavajući sve aktivnosti Samaritanske zajednice, ukazujući na program života i rada Zajednice za prvih šest mjeseci. Sve Umirovljenike radosno je pozdravio gradonačelnik gosp. Mato Zovko. Iako je homilija pod sv.Misom ukazala na pravi smisao KRIŽA, vlč. Marijan još jednom tu temu dotiče u radosnijem tonu svim umirovljenicima kao znak radosti. Na govore sudionika umirovljenici odgovaraju svojim pjesmama. Ori se pjesma! Gradonačelnik dobacuje ! Gledaj, kao da im je trideset godina. Nije se zaboravilo i na kolo, u koje se većina uhvati, a njega je zakitio svojim igranjem i sam Gradonačelnik. Radost i ponos ponio je mlade noge sedamdesetgodišnjaka.
Sve je u lijepom zanosu. Puno radosti, razgovora, pjesme,
igre i veselih očiju. Dogovara se sljedeći sastanak. Vidjeti stare
ljude vesele i razigrane, lijek je mlađima za dušu i oči. Bog Vas
poživio…..
slike-klikni
Proljetna sjednica župnih vijeća održana je prema sljedećem dnevnom redu:
Tekuća pitanja i prijedlozi vijećnika:
Poslije sjednice
upriličena je zakuska 23.veljače 2007.g. – PUT KRIŽA
Kroz vrijeme Korizme se svakog petka služi pučka
pobožnost Puta križa i sveta misa gdje sudjeluje velik broj
vjernika. Tako je bilo i ovoga petka u popodnevnim satima. Kroz ovu
pobožnost vjernici promišljaju o križu i muci Kristovoj koju je
podnio za spas svakog čovjeka i tako osmislio ljudsku patnju. Na
svakoj postaji tog spasonosnog Puta prepoznajemo trenutke svoga
života i sve čvršće stojimo u vjeri jer znamo da je „kraj“ uskrsnuće
i život. 3. ožujka 2007.g. – SUSRET ANIMATORA LITURGIJSKOG PJEVANJA VRHBOSANSKE NADBISKUPIJE U SARAJEVU
Na ovom susretu sudjelovalo je oko pedesetak
animatora liturgijskog pjevanja iz Vrhbosanske nadbiskupije. Među
njima su bile i gđa Gabrijela Tomas, ravnateljica dječjeg župnog
zbora „Mali slavuji“, gđica Željana Dević, ravnateljica mješovitog
župnog zbora „Don Luka Janjić“ i gđica Andrijana Tadić koja svira
na svetim misama. Za tu prigodu održana su prikladna predavanja,
predstavljen novi časopis za liturgijsku glazbu „Magnificat“ i
dogovoren nastup liturgijskih zborova ove Nadbiskupije u Sarajevu,
5. svibnja 2007.g. Svako sudjelovanje u zajedništvu Crkve
vrhbosanske neizmjerno nas veseli i jača. 4. ožujka 2007.g. – REDOVITI SASTANAK LITURGIJSKIH ČITAČA I MINISTRANATA
Poslije rane svete mise upriličen je redoviti
proljetni sastanak liturgijskih čitača formativnog i organizacijskog
karaktera. Poslije pučke svete mise upriličen je sastanak
ministranata gdje su napravljene organizacijske pripreme za
predstojeći susret ministranata Vrhbosanske nadbiskupije i prikazan
je film na temu „Duhovni poziv“.
Na ovom važnom sastanku
župnika koji imaju sjemeništarce iz svoje župe u travničkom
sjemeništu sudjelovao je i župnik, vlč.Matija Šimić. Bila je prilika
da se pokaže očinska briga i blizina sjemeništarcima: Marku Jukiću i
Marku Sliškoviću. Na ovom sastanku su župnici informirani o
napredovanju sjemeništaraca, nakon čega su imali prilike da
pojedinačno razgovaraju sa svakim od njih. Neka dragi Bog podrži
želju ovih mladića da postanu svećenici 10. ožujka 2007.g. – KRŠTENJE TREĆEG DJETETA U OBITELJI LOVRIĆ
Na večernjoj svetoj misi krštena je Lea Lovrić,
treće dijete u mladoj obitelji Zorana Lovrića i Darije rođ. Kontić.
Ovi kršćanski supružnici ponovo su posvjedočili svoju ljubav prema
životu, obitelji, Crkvi i rodu. Velika im hvala što su prihvatili
najveći dar od Boga – novi život – koji je još jedan znak ljubavi
našega Stvoritelja. Hvala Ti Bože za ovu obitelj. 10. ožujka 2007.g. – SUSRET ŽUPNIH PASTORALNIH VIJEĆA VRHBOSANSKE NADBISKUPIJE
ŽPV župe Lug – Brankovići sudjelovalo je na ovom
sastanku sa svojih jedanaest članova. Radnom dijelu sastanka
prethodila je sveta misa i sakrament ispovijedi, a na kraju je
upriličena zakuska i druženje. O zadanoj temi organizacije i rada
Vijeća govorilo se kroz prigodno izvješće koje je pripremio
Poslovodni odbor, a kojim se željelo podijeliti iskustvo našega rada
s ostalim sudionicima susreta. Sastanak je animirao Uzoriti kardinal
Vinko Puljić, nadbiskup vrhbosanski. 11. ožujka 2007.g. – NEDJELJA SOLIDARNOSTI
Župi Lug – Brankovići je
odredbom mjesnog Ordinarija za kumstvo dodijeljena povratnička župa
Teslić. Ova nedjelja je povlaštena prilika kada se svojim molitvama
i novčanim darovima prisjećamo svoga dragog kumčeta. Na tu je
nakanu skupljena milostinja na obje nedjeljne svete mise koju će u
prigodnoj posjeti župniku u Tesliću predati naš župnik i pastoralni
suradnici. Velika je to radost kada možemo svjedočiti svoju
kršćansku solidarnost i ljubav. Neka dragi Bog svojim duhom ojača i
obnovi župnu zajednicu u Tesliću 19. ožujaka 2007 g. POSJETA ŽUPNIKA ŽUPNIKU ŽUPE TESLIĆ Prijepodnevno Josipovo proslavljeno uobičajeno u susjednoj župi Zavidovići. Vrijeme vjetrovito i hladno. Blagdanski ručak, pa put prema župi Teslić. Mom putovanju pridružio se i vlč.Jakov Filipović, župnik župe Maglaj. Lijepo, ugodno ćemo čavrljati. Odmah iz Zavidovića udarismo poprijeko seoskim putovima. Biljačić, Vrbica, Branković, Šeher, Crni vrh, pa put Tešnja i Teslića. Poneki dojam zemljopisni, pa povijesni, dojmljivo zagolica znatiželjnog suputnika. A sve ga zanima. Nije ni čudo, priroda iskazala svu svoju ljepotu, pa kad je zakitiš pokojim biserom iz bliže povijesti, suputnik osjeti da je na tragu nesvakidašnje istine. Pa je li to tako bilo? Pita suputnik. Je, je …. I još malo gore… Jednu po jednu, i mi se preko Crnog vrha spustimo u Usorsku kotlinu. Popodnevno Josipovo u župi Teslić odiše lijepim raspoloženjem domaćina vlč. Ilije Karlovića i njegovog propovjednika vlč. Vidića. Uz kavicu i kolač dopunismo svoju znatiželju. Na kraju dadosmo i naš dar svom kumu Iliji od naše Nedjelje Solidarnosti. Zahvalni kum ovjekovječi trenutak i jednom slikom, a mi se oprostismo i krenusmo put Doboja. Svratismo župniku vlč.Josipu Senjaku, svečaru ali kratko, jer vremena više ne bijaše. Suton dana i večernje liturgijske obaveze svukoše nas ponovo u Brankovičku kotlinu.
Moj suputnik i ja sretno se raziđosmo, do sljedeće
neke slične putešestvije.slike-klikni
Uskrsni
blagdani u župi Lug – Brankovići proslavljeni su radosno u duhu
zajedništva i ozračju proljetne ljepote. Do radosti i ljepote
Uskrsa vodili su nas molitva, post i djela milosrđa kroz vrijeme
Korizme. U Vazmenom trodnevlju zajednica se okupljala na
bogoslužjima kako ih i propisala Sveta Crkva Katolička. Najprije
Misa Večere Gospodnje na Veliki četvrtak, pa obredi Velikog Petka i
bdijenje uz Kristov grob sve do svijetla Velike subote i usklika
ALELUJA!!! Uz župnika, vlč. Matiju Šimića je vlč.Vladimir Pranjić
koji s njime podijeli slatki teret bogoslužja. Uz njih svi
ministranti, liturgijski pjevači i čitači, svi staleži i generacije,
svi obučeni u svečano ruho, svi u svojoj ulozi stvoriše lijepi
mozaik uskrsne radosti i lijepote. Osobito nas razveseliše
krštenja.To su najljepši znaci ovog blagdana života koji smo
primili. I priroda se pridružila slavlju života! Sva se oklitila
cvijeće i zelenilom stvarajući prelijepi ugođaj. Kako su divna djela
Tvoja Gospodine! slike-klikni
Uskrsni EMAUS – Izvještaj Anite Pavlović Dana 13. i 14. travnja naši vjeroučenici uputili su se na izlet. Njihovo odredište je župski REKREACIJSKI CENTAR. Najveći krivac za mnogobrojne izlete, pa tako i ovaj je naš župnik Matija. Doživljaj učenika!!! Sve puca od ljepote. Priroda tako izdašna. Vrijeme prelijepo. Centar kao da suzama rosi jer ima tako vesele goste. Goste, koji se odmah posvetiše igri. Svatko je pronašao nešto za sebe. Imala sam prilike biti u grupi istraživačke ekipe, koja je pomno sa 500 metara nadmorske visine pomno promatra blagodati našeg kraja. Razna su pitanja. A svi samo uzdišemo, oh kako je ovdje prekrasno disati !!!.
Doručak, pa opet igra: nogomet, košarka, mali nogomet, odbojka,
ljuljanje, šetnja, pjesma i ne znam koje se dogodovštine nisu na
sceni. Lijepo nam je. A tek ručak kad smo svi na okupu, koji su
to doživljaji. Nažalost sve što je lijepo kratko traje. Brzo je
i večer, a mi smo morali poći svojim domovima. No, nismo tužni.
Naprotiv, naše srce puno je sreće i zahvalnosti. Stekli smo još
jedno iskustvo koje nećemo zaboraviti. Zahvalni smo Bogu za
sve…..
slike-klikni
15. Travnja PASTORALNI VIJEĆNICI na Emausu Nedjelja Tome apostola, bijela. U 12,15 sati krećemo s kote 200 m nadmorske visine na kotu 500 metara. Vrijeme prelijepo. Proljeće je u svakome kutku. Stižemo na Rekreacijski centar. Mnogo je i ostalog svijeta. No, mi ko vlasnici doma zaposjeli prostor. Čeka nas dobro pripremljena PEKA i dobro vino. Milina Božja, svi smo dobro raspoloženi.
Ovako ucakljenih očiju raspali
se takmičarski duh za boćanje. Partija po partija, grupa po
grupa stigosmo do pobjednika. Likuju…. neki, a neki poraz
teško podnose. Pade prijedlog za još jednu PEKU.
I bi tako…. Mislim se…teško žabe
u vodu natjerat, ja i nas na bogatu trpezu. Pomlatimo skoro
sve, pa dobro se zalismo što crnim, što bijelim, a svi
uzdišu ja dobra zraka… Starima se i brkovi smiju. Vrijeme
kući, povika netko… Večer je … tako i bi…. Netko iz klape
probaci kroz zube, Sretno….
Zbogom…
slike-klikni
15. travnja samo što se spustismo u kotlinu najavljeno iznenađenje. Gospađa Uršula i Heribert Hoelz na svom Emausu stigli prijateljima. Radost pozdrava, razmijeniše se radosni pozdravi pa svečana večera s upaljenim svijećama. Uskrsno ozračje još traje. Svi smo radosni i veseli. Pričaju se stari doživljaji još od 1994g. pa ovamo. Ah ta zemlja Bosna…. s tisuću čudesa. Tko će je razumjeti, kad je i njeni ukućani ne razumiju. A nekad je reko jedan Srbin:“Nad Bosnom može sjati samo srpsko sunce i stolovat samo srpski bog.“ Možda je to tako, evo ti ga na 50%. Ali što je onda ovdje vascijeli svijet: UN, EU, SAD, pa cijeli Istok, a Sunca nigdje nema. Svima zima, valjda zbog toga što nam na slamku pregledaju krvnu krupu. Bog da im dušu prosti, kad blagodarit ne znaju, a možda i znaju? Tko će ih znati. A možda i neće. Gore oni nabrojani, možda zbilja nešto i rade, jer ostalo još onih 50%. Pa da …. ,još će se oni patit, a nama je lijepo. Cirkus imamo, samo još fali kruha…. A kako nas je krenulo, svi vele i toga će biti…. E pa hvala im, kad su tako i mudri i dobri…. Kad se oni ne crvene, i nije ih stid, nek se barem naši obrazi zarude. Zbilja je bilo tako,bi večer pa jutro, dan drugi. I u njemu svašta bi, samo Vam rijet ne mogu. Drugi ću put. Bitno je da Vi mene razumijete…. Baš kao i moji Prijatelji, sve razumiju, a opet se moraju pravit da ništa ne znaju. Zato se mi izljubi smo i rasta smo, uz poklik Ales gut“““, a oni nama doviđenja…. E pa doviđenja….. i Vama…. Dragi moji Prijatelji…. slike-klikni --------------------------------------------------------------------------------------------------------PUCA ZORA BIT ĆE DANA…. - POŽEGA 2007. Jutro je. Travnja dvadeset i prvoga, mladost na nogama. U 5,30 minuta kreće naš BUS k svojima u Prekosavlje. Točnije u Zlatnu dolinu Požeške županije. Na samim vratima Vale čeka nas draga Anica Brekalo. Bože mili ja ljepote i divote u te naše drage tete Anke. A samo malo dalje u predvorju grada ugledasmo ražareno i vječno nasmijano lice drage gospođe Đurđice Galić i Danice Šakote . Pa kad u svojoj blizini čovjek ima tako duhom jake i nasmijane ljude svemu ljudskom jadu bude kraj. Rezervacija u srcu Požege. Trg Presvetoga Trojstva islikava geometrijske obrise trokuta. Tako to i dolikuje jer u njegovom krilu prkosno stoji još od 1749 barokni Obelisk s krunom Presvetoga Trojstva. Nešto me tako brzo gurnu u mozaik trga sv. Štefana u Beču. Svakom putniku namjerniku slavonska barokna BOLTA viče ¨“Dobro nam došao“. Nižući se, i svojom sjenom i dubinom kite rubove trga. Tko zna što bi sve ispričale, da pričati znaju. Nismo se ni otrijeznili od ljepote, koja se tiho, ali nametljivo uvuče u zjenicu našeg oka. Takvih je iz Bosne 45. Svi nešto šapuću, gledaj ono… što lijepo… pa opet … i ne znam koji put. Naše nas domaćice otrgnuše iz zagrljaja slavonske širine s povikom u 9, 30 vi ste gosti najljepše kuće. Ma koje kuće, to ti je brate moj PALAČA. Palača najdražeg domaćina gosp. Zdravka Ronka, župana Požeške županije. Još prije godinu dana, tako nam je širom otvorio vrata Gradske kuće i grada Požege. Imali smo prilike već tada čestitati na ulasku u ovu Palaču gdje nas danas prima. Nama običnom svijetu, tako ugodno i toplo, a sve tako svečano zakićeno vremešnim divotama. Na čelu, a opet u sredini nas, tako jednostavno, dostojanstveno u podnožju znakovlja državničke i županijske vlasti prosijava topla i draga lica naš veliki DOMAĆIN. Čovjek velika srca zakićen perjanicom Slavonske širine. A tek STOL, kao BROD, čije kormilo stameno drži opet On. Razmijenismo zdravicu, dobismo „ključe „ nabacismo pozdrav i poklik HVALA…. Hvala našem dragom Županu. Na rastanku, On nama, dođite opet…. Mi smo tamo, a njegovi tu, tu kod nas. I ne samo sad, nego kad god….. i naša vrata mala, nikad za Vas nisu zaključana. ZNATIŽELJI NEMA KRAJA. Pođosmo u Župu hrvatskog sveca „Leopolda Mandića“. Vrijeme kratko, a Časna kao da hoće sve tako lijepo pokazati. Đurđica je sva sretna i ponosna jer to je njena Župa. Neka, ima se rašta i dičiti. Hvala našim dragim čuvarima svetišta hrvatskoga sveca. Svi nas vuku za rukav, moramo dalje. Samo što kljunom našeg Busa provirismo, prostri se u svom brežuljkastom plesu plodna Slavonska ravnica na kojoj se smjenjuju sve ljepote svijeta. Štih svemu daje prelijepa Gora Papuk, za koju kažu da se izdigla 953 m’ u nekad davnom Panonskom moru. Srdačni i vjerni naš vodič Goran priča mnogo tajni ove Gore i ove Vale, a to Vam u kratko ne možemo rijet…. Penjući se lagano, uđosmo u prostor Župe STRAŽEMANOVO. Crkva stoji već sedam stotina ljet. Vrijedne ruke domaćina uresile crkvu sve hrvatskim svecima. Mozaici, i to STARČEVIĆEVI, pa reljefi, pa freske pa vitraji, sve nas se nešto dojmilo i ne da dalje. Zapjevasmo „USKRSNU ISUS DOISTA“. Ovdje je bilo muke svake vrsti, ali zato ima i lipote svake vrsti. Slikasmo se. Drago nam što smo tu. Opet spuštanje, pa put u Veliku. Tuče nas u oko SREDNJOVJEKOVNA TVRĐA u zagrljaju dobre vile Papuk. Sve je ovdje tako tajno i bajno, puno toga sada ima, puno toga i nekad bijaše… GOSPA OD UTJEHE, i ŽUPA sv. Augustina iz 14 stoljeća kažu: Turci su ovdje prodrli 1525.g. i cijelu Slavoniju osvojili 1536.g. A nekad je tu bilo 120 redovnika braće Franjevaca, i još uvijek prkosno stoji SOKOL fra LUKA IBRIŠIMOVIĆ. Ljudi moji okupi fra Luka vojsku i 1678 g. protjera tu neman skroz priko Save. Dragi naš domaćin don Josip Klarić, župnik ispriča o mjestu koje još davno prije bijaše sjedište biskupa. Tri su biskupa tu sahranjena, a što će se još otkriti to će vrijeme iznjedriti. Don Josipu puno hvala, toliko nam toga puno lijepog reče. VELIKA JE BAŠ VELIKA ! Pjesma i rastanak. Brzo stigosmo u KAPTOL. Nekad sjedište ZBORNOG KAPTOLA. Bila je to Biskupija Pečuh, a ovdje je upravo bilo sjedište Zbornog kaptola. Kako i dolikuje crkva je posvećena sv. Petru i Pavlu. Zbogom stožeri sv. Majke Crkve. Zelena nas magistrala spusti do KUTJEVA. Sve je u Baroku i sve odiše duhom otaca Isusovaca. A tek dvorac i podrumi slavne vinarije, da pričati mogu. A onda posred VALE do CRKVE SVETE BARBARE. Jakšiću mjesto drago, valja nama u Tekiju stići. Zbogom !!! OPET SMO U ĐIRU DO POŽEGE STIGLI…. KOLO veze i šargija prede. Ručak je mili moji čast velikog Domaćina. Nahraniše nas kao prave svate, hoću reć Hrvate. Rakica, čorbanac, šnicle i prilozi , piće i kolači, kavica i rastanak. Ljubazni domaćini puno, puno Vam hvala, sve ste nam to dali zabadava. Bog neka Vam plati !!! Nije ni to sve, spremiše i za puta, a to ti je brate dosta i za sutra. ŽUPANU I ĐURDICI puna ih je VALA, od nas uvijek hvala… Popodnevno sunce obljubilo priko KUŽNE PILE staru crkvu Male braće. Tu je ona i njeni portali od 1285 godine. Romanika,pa gotika,pa barok, a jedino mračno doba od 1573 do 1687 renesanse nema. Život je stao i crkva je bila, moš mislit DŽAMIJA. Naših skroz nestalo. Danas ih hvala Bogu opet ima. Još kako ih ima. Imaju ŽUPANIJU , imaju BISKUPIJU. Čestitamo…. Život teče dalje… Uđosmo u Muzej u kojem domaćini ispričaše od Panonskog, brončanog i željeznog, rimskog i kršćanskog, turskog, pa opet kršćanskog i teče… teče… taj veliki SLAP…. Što u njemu znači moja mala kap… Znači, puno znači, ona je tamo i oni su tu. Svoji su se sreli i dobro razumjeli. U predvečerju prošetasmo gradom. Katedralu vidjesmo, rodne kuće hrvatskijeh velikana u ovom gradu posjetismo i zbilja ovaj grad i ovaj kraj ima svoju DUŠU. Ispreplitalo se svuda i uvijek UMIJEĆE MOGUĆEG…. Hvala njegovoj ekscelenciji Županu, gospđ.Đurđici i Danici , gosp. Goranu, i svima koji nas primiše. Zbogom!!! Doviđenja… HVALA TI DRAGA GOSPE OD SUZA Krenusmo put Pleternice i dragoj Gospi od suza, reći hvala za sve. Molili smo, pjevali smo, slušali smo dragog domaćina Župnika župe Pleternice. Gospe od suza, hvala ti za tako dobre ljude koje smo sreli i za tako čudesan dan. Zbilja nam je bilo lijepo…. I kolo je tu, Župniku u čast. I njemu je drago vidjeti nas. Oprostili smo se u znaku radosnog poziva: Dođite u kolovozu za Gospin dan…. Bili smo prošle, bit ćemo i ove. Večer je, a naša draga teta Anica, vjerna suputnica povika, sad ćete kod nas. I bi tako. Tu je rakica, šunka, kolači, piće, čika Mirko, sin Ivica i njegova gospođa. Pjesma GANGA i suze radosnice. Hercegovci su to… Znaju i umiju biti baš onakvi i jesu, ma gdje bili.Opet kolo i šargija prede na travici friško pokošenoj. Šor se okupio. Pjesma se ori … Čuju se povici zbogom čika Mirko i draga teta Anice. Suze i rastanak…. Mi bi do jutra, ali sutra je sveta nedjelja. Mali će pjevati na ranoj Svetoj Misi, a veliki će na pučkoj sv.Misi. Eto sad znate i tko smo i gdje smo sve bili….. slike-klikni --------------------------------------------------------------------------------------------------------KRIST JEDNOM STADE NA ŽALU …… SARAJEVO 2007.G. Tražeć ljude, a našao nas….. Neka je, i mi smo valjda neki ljudi. Izašli smo i mi još zarana u 6 sati ujutro. Travanj je mjesec, dvadeset i osmi dan . Dan našeg JUBILARNOG DESETOG MINISTRANTSKOG ZBOROVANJA VRHBOSANSKE NADBISKUPIJE u Sarajevu. Okupljamo se u župnome parku. Svak se zaprtio nekim ruksačićem i krmeljivo po koju podbada. Izmamili su Župnika. Jezici za palacaše. Stotinu pitanja, a samo po koji odgovor. Kakva pitanja takvi i odgovori. Stigli su i posljednji…. Postrojavanje….. po visini, sreća nije po pameti, pa se lako poredasmo. Zagrmi glas, ima nas 35 i dvije Dame. Jedna je vremešna, a ova druga tek dostasava. Slušaju se posljednje upute, a onda komanda, kreni…. BUS je ispred nas. Tek što se nastanismo u dosta udobne fotelje, poče OČE NAŠ … Sveti Ivo i Marija, molite za nas…. AMEN!!! Ni trepnuli nismo, puče glas…. Isturi glave za slikanje…. A onda povik, sretan vam put, molit ću za Vas…. Rasta smo se. A meni se stužilo. Stojeći na žalu, mislim…kuda ćeš ih sve odvesti… Bože mili. Mahnu još jednom vremešnoj dami i viknu, sretno Lucija…. A onoj tek dostasaloj Dami rekoh: Nastavi dalje….. ZBOGOM ŽUPNIČE …. Evo me već pišem…. Ja sam Anita Pavlović, učenica sedmog razreda. Sve vam pišem kako je bilo. Uz blagoslov Župnika mi smo krenuli…. Vozeći se Busom pjevali smo i molili…U sarajevsku bogosloviju stigli smo oko devet sati. Obukli se… i krenuli u procesiju. Tisuću i dvije stotine sudionika gmiže ulicom do Katedrale. Deset je sati. Počinje sv. Misa, a nju predvodi naš Kardinal. Trinaest dekanija i trinaest prikazanih darova. Tu je i naš Darko Miličević s prikazanim darom. Ručni rad i umjetnički rad u drvetu Gospe s djetetom. Svi smo molili i pjevali. Zbilja nam je lijepo. A onda ručak i sportska natjecanja. Svuda je cika i vika, a mene pravo osvojio strah. Nije ni čudo… Predstavljam Župnu zajednicu na kvizu znanja iz vjeronauka. Jedno mi je bilo drago, svi su me ministranti iz moje Župe i voditeljica Lucija Kajić hrabrili… Čekajući rezultate bilo je dirljivih trenutaka u nezaboravnom druženju i razgovoru s našim Kardinalom. Puno je naših pitanja, a On kao Dobri Pastir sve polako odgovara. Našoj znatiželji nema kraja. U 16 sati imala sam razloga za slavlje. USPJELA SAM !!!! Svi smo se okupili. Počelo je slavlje. Predaju se priznanja. KARDINAL mi je predao prekrasan POKAL s gravurom Desetog jubilarnog zborovanja za osvojeno PRVO MJESTO u kvizu vjeronaučnog znanja. To ti je za Župu, a ova knjiga tebi na spomen. Čestitam !!!! bile su to riječi dragog Kardinala. Hvala mu puno, puno… U deset godina tri puta smo prvaci…. Okupljeni zajedno otpoče pjesma, a naša se zastava ponosno talasa. Pjevamo, još dugo kroz Grad, a svi gledaju u nas. Pitaju se sarajlije, što li je ovima? Svete su pjesme, ništa ne razumiju…. Ne moraju ni razumjeti…. Nama se pjeva…. Sve do BUSA, pa u Busu i stigosmo kući… HVALJEN ISUS I MARIJA ŽUPNIČE… Evo nas…. Neka Vas….. Čestitam !!!…. Dobri ste bili, hvala Bogu, svetome Ivi i Djevici Mariji. Velim ja njima. Bože mili ja toga veselja, ko da su Berlin osvojili…. Mašu zastavom i PEHAROM SVOJIM. Morao sam i glas istegnuti, idemo se ponovo slikati. Još kako, još kako, i jesmo zaslužili… . Svi mi dovikuju kako je bilo… Pjesma i rastanak., vidimo se sutra….Anitu nagradismo, a ona malo vremešnija dama, naša Lucija povika: Ovo je za BEBE. Odrekli se sladoleda i doniješe dar. Radostan sam, a meni se plače. Djeca… djeci …. a njih dvojica, trojica u ciku: Neka bude djece… živjela djeca. Nisam mogao dalje, sad mi se stvarno plače…. Ko da sam dijete malo. Osvojili su Pehar, ali majko mila, što mene osvojiše… Jednom danu čuda Božji bi i previše… Jedva im rekoh zbogom i vidimo se sutra. A sutra je sv.Nedjelja… Ostadoh opet sam na ŽALU… slike-klikni
Četvrtak je, i još četvrti tjedan po Uskrsu… Dan vremešnih dama nije u domu, nego u prirodi…. Redovito okupljanje u jutarnje sate. Vidno su uzbuđene….“ Cekeri“ puni… Sve pričaju, a svaka svaku čuje…. Krećemo…. put našeg Centra, kojih tri kilometra s kote dvjesta na kotu petsto. Osobna vozila, pa kombibus i dvije-tri ture stigosmo svi do cilja. Priroda prelijepa, vatra se loži. „Peke“ se pripremaju, sve onako pod starinski. I pjesma je starinska, a ona veze. Priča, pjesma, nadpjevanje i po koja rakica, vratila je živost starijim damama. Doručak, šetnja i šumskih perivoji, okrepljuju i one s godinama dobro umorne i potrošene. Kao da se mladost ponovo vratila. A tek utakmica stari žena…. i rezultat 3:1, ko uglas nasta vika, revanš opet u ČETVRTAK… Eto vidiš ženskoga inata… Kava, priča, pa opet vatra i „peka“. Rezultat svega prebogat ručak. Pjesma se ori… Eh, neko se sjeti i reče: Svibanj je mjesec, molimo KRUNICU… Odjekuje u večernje sate SVETA MARIJO… Kao da i brda svojom jekom mole… Gospini su sati i večer se bliži, grupa po gruba i kući se bliži… U busu se čuje svašta i o svemu. Jedino se ne čuje da umora ima… Dan kraju ide, a vremešne dame tako su čile… Zbogom Lucija i Pavo, zbogom Župniče… Hvala Vam, a mi smo tu, opet u četvrtak. Neka, neka i mi smo tu… vrijeme teče dalje… slike-klikni
Svanuo je još jedan dan što ga učini Gospodin, još jedna subota. Ovog puta, petog dana u Marijinom mjesecu. Sedam je sati. Sunce još uvijek nije pokazalo svoje lice, ali to su učinila 24 člana našeg župnog zbora „Don Luka Janjić“ – slikamo se na polasku. Hvaleći Gospodina krenusmo u srce naše Nadbiskupije, ali ni fizički ni duhovno nismo sami. Na čelu naše postrojbe je naša ravnateljica Željana Dević i orguljašica Andrijana Tadić. Stazama našim upravlja Gospodin. Gospodina slavismo i hvalismo tek probuđenim grlom…. A sunce !!!! Da, nasmješilo nam se, i to nekoliko puta, no opet se skrilo…… Čudni su putovi Gospodnji, s nama su i naši susjedi iz Maglaja…. Ožareni pokojom jutarnjom zrakom znatiželjno ulazimo u grad Sarajevo… Grad u kojem nas čekaju već poznata lica. Doček je lijep…. A mi se obukosmo u svečano ruho, pa polako u svečanom koraku, otvaramo vrata naše katedrale…. Tiho tiše i sve postade tako mirno i svečano. Svaka riječ bijaše jedna poruka… U nama se budi osjećaj s mislima: Hvala ti Bože!!! Na gozbi smo Kralja Jaganjca…. Njemu slava i čast… Svi pjevamo |