Trinaesta nedjelja kroz godinu 2010. 

Mnoge je svoje učenike Isus tražio: „Dođi slijedi me“

Mnogi su i njega tražili: „Za tobom ću kamo god ti pošao.“

Takvima Isus govori: „Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda,

a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio“.(Lk 9, 51-62)

Isus govori o odgovornosti života onih koji njega slijede.

Oni moraju primiti njegov Duh.

U kraljevstvu Božjem koje će oni naviještati mora biti prisutan Krist.

„ Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima.“

Njemu, i drugima sličnim, ukazuje da je istina njegova i njihova života drugačija.

            Oni moraju biti primjer, svjetlo ovoga svijeta, proroci, pastiri…  

            Oni moraju biti vatra i zapaliti oganj ljubavi za velika i čudesna djela.

            Oni moraju biti kvasac koji će prokvasiti svijet vjerom, nadom i ljubavlju.

            Oni moraju nositi oduševljenje Duhom Božji i svjedočiti svojim životom.

            Oni moraju biti liječnici duše. Uklanjati zlo od kojeg svijet boluje.

Isusovi učenici moraju u ovaj svijet unijeti Duh Božji.

Propovijedajući Krista moraju pomoći čovjeku doći do Oca nebeskog.

            Svijet očekuje i od nas kršćana da tako živimo, mislimo i radimo.

            Ne smijemo biti ljudi koji će druge razočarati.

            To je kriza koja je u nama, a ne u svijetu.

            To je kriza pomanjkanja Duha Božjeg, kojim nismo svoja djela dovoljno proželi.

Očito nema nikoga tko bi im svjedočio i  bio putokaz vlastitim životom.

Kriza se očituje u nedostatku pravih Kristovih učenika.

Ljudi su duhovno odavno izgubili svoje korijenje, i postali površni, a nutrina prazna.

Nedostatak pravih učenika, otvara vrata lažnim prorocima.

            Do sreće i blaženstva je jedini put Isusov.

            Spas ovoga svijeta je u rukama Kristovih  učenika.

            Valja služiti Bogu, da bi se pravilno služilo ljudima.

Sv. Pavao u poslanici Galaćanima govori: to mogu samo oni koji imaju slobodan Duh.

Duh , koji nije zarobljen. „Za slobodu nas Krist oslobodi. “ (Gal 5, 13-18)

            Valja se dakle opredijeliti za pravog učenika.

            Samo su pravi učenici srce Crkve. 

            To mora biti naš zadatak.

             Ako nam se to dogodi, činit ćemo čuda.

Isus je tu jasan: „ Ako imadnete vjere koliko je gorušičino zrno…  brda  ćete premještati…“

            Može li se ovaj truli svijet promijeniti bez hrabrih učenika?

            Ne, nije nikada ni mogao!

            U svijetu buja zlo. Kristov učenik mora reći DA ili NE.

Ako DA, onda valja djela ostvarivati. Valja djelovati.

Svijet se nije nikada sam promijenio na bolje, neće ni sada.

            Hoćeš li Krista ili Barabu?

            Hoćeš li Krista ili Zlatno tele?

Teška je odluka. Neću služiti Bogu i čovjeku.

To su zarobljeni ljudi.

Sv. Pavao kaže: „A Gospodin je Duh. Gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda.“ (2 Kor 3,17)

                                                                       Župnik