Četrnaesta nedjelja kroz godinu 2010. 

Vrijeme mira je vrijeme blagostanja (blagog stanja).

To je vrijeme radosti i zajedništva.

Izaija u pogl. 66 nagovješćuje ispunjenje riječi Gospodnje:

“ Evo mir ću na njih kao rijeku svratiti i kao potok nabujali bogatstvo naroda.“

Izaija vjeruje u mogućnost mira, ne bi inače govorio o njemu.

Ali mir nije samo plod ljudskog djelovanja.

On je uvijek građevina proroka Božje riječi i apostola mira.

Zato sv. Pavao u Gal 6, 14-18  govori da je „mir i milosrđe“ djelo onih koji su „nova stvorenja.“

Ta „nova stvorenja“

nisu uvjetovana društvom koje nas okružuje, i  po njima može procvasti mir.

Ta „nova stvorenja“ su ona, koja se samo križem Gospodina našega Isusa Krista ponose.

Nad takvima će biti izliven -  mir i milosrđe.

„Mir Kristov neka upravlja srcima vašim.“(Kol 3,15a)

„Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama!“ (Kol 3,16a)

Ovdje se temelji nezavisnost apostola mira.

Pravi apostoli mira navješćuju svoju poruku u posvemašnjoj slobodi. (v.predgovor čitanjima)

Oni nisu profesionalci koji sebi priskrbljuju osiguranje, ali nisu ni prosjaci, već služitelji naroda, te imaju pravo biti nagrađeni za svoje usluge.

Zato Isus kaže: „Žetva je velika, ali radnika je malo…Idite!

Evo šaljem vas kao janjce među vukove.“

„ U koju god  kuću uđete  recite:  Mir kući ovoj!“ Mir gradu ovom.

„Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir Vaš.“ (Lk 1-12)

            Isusovi učenici uporno tvrde i uvjeravaju Isusa da su spremni za Njega sve učiniti.

            I bili su od većine prihvaćeni.

            Zašto i ne bi! Ako su to ljudi koji zrače mirom.

            Ljudi su osjetili kako taj mir prelazi na njih.

            To je dar Kristov, dar Kristovih učenika.

Svi se mi bojimo biti u blizini ljudi koji su puni nemira. Oni su neprestano napeti i nervozni.

Oni neprestano ugrožavaju mir. Vrlo zarazno djeluju. Ako zahvati širu zajednicu /utakmice/ postaje i opasno.

            Jedno svi znamo, Isus je bio čovjek mira. Na njemu nema strana i panike.

            Zato su se svi oko njega osjećali sigurno, smireno i zaštićeno.

Kako je često morao smirivati apostole. Djeni svoj mač Petre u korice.

U oluji svi su u panici, a On je potpuno miran.

Svi se boje gladnog naroda, a on hladno dajte im vi jesti.

            I tako je polako Isusov mir prelazio na njih.

            Njegov pozdrav bio je: „Mir vama.“

            „Mir vam svoj ostavljam.“ I to nije mir što ga svijet ostavlja. To je Isusov mir.

Poželimo taj Isusov mir. Mir koji zahvaća i srce i dušu.

I danas ćemo u svetom trenutku prije pristupa Kristu u pričesti poželjeti: Mir tebi.

A drugi će nam uzvratiti: I s duhom tvojim.

To je najljepša želja Isusovih učenika.

I ja vama kličem: Mir Vam! Amen!

                                                                       Župnik