Duhovna obnova za ministrante u listopadu 2010.

U kući jednog dječaka izbio požar. On pobjegne na krov.
Čuči na samoj ivici krova i misli da je na sigurnom.
U međuvremenu dotrčali njegovi vršnjaci, rasprostrli deku držeći je na četiri ugla, i počeli mu vikati: „Skoči, skoči..“
„Ne, neću skakati“, odgovori dječak. „Ta poznajem ja vas, mangupi, poznajem!
Samo što bi skočio vi biste izmakli deku, a kasnije kad se razbijem, ismijavali kao budalu.“
„Ne budi lud, blesane jedan. Ovo nije šala. Stvar je vrlo ozbiljna, hajde skoči!“ Uzvrate dečki.
„Neću“, reče dječak, „ne vjerujem nikome od vas. Spustite deku na zemlju, pa ću skočiti.“
Spuste oni deku, a  on u hipu  skoči.
Sav se polomio.

Dečki, sve je jasno. Jel jasno? Što je jasno?

• Jasno je   do čega dovede nepovjerenje.
• Prenesimo to sada na područje naše Ministrantske zajednice.

Mi zakažemo sastanak, tebe nema. Ti sam negdje tulumariš.
Mi hoćemo zajedništvo na svim područjima, ti nećeš.

Kakav rezultat očekuješ?

Jednog  dana zajednica ti neće vjerovati ili ti zajednici.
Razbit ćeš se možda jednog dana kad ti bude  trebala  pomoć, a pomoći ni od kud..
Možemo li jedni bez drugih? Očito ne!
Nikada se ne smiješ pomiriti da je kod tebe s ljubavlju prema bližnjima sve uredu.
To je iluzija o prijateljstvu.
Želiš li stvarno ljubiti i biti sretan, te uživati povjerenje zajednice, moraš se brinuti za zajednicu, da je nikada ne izdaš.

Na primjer:

da li si se ikada pitao kad je bio tvoj red ministrirati, a ti nisi došao, ima li tko uopće ministrirati?
Možda su i drugi bili lijeni ustati i doći na sv. Misu.
Da li se pitaš koliko puta  sam ja sam služio sv.Misu, a ti spavao?
Je si li ikada pomislio na mene dok se preznojavam jer tebe nema?
Čučim na krovu, a tebe nema.
Da li si ikada pomislio na kolegu koji je došao ministrirati, a ti sjediš ili spavaš kući, a on mora sam ministrirati?
On se preznojava, a ti uživaš, dok on gori na krovu.

Kakav si ti to dečko?

Znaš li da nebriga za druge može čovjeku zadati mnoge nevolje.
A ti kažeš da voliš svog druga. Kako ga to voliš, kad ga svaki čas izdaš.
Objasni to, kako ga ti to voliš, molim te?
Ti uživaš u njegovoj ili mojoj patnji. Kakav si to čovjek?
Pitam Vas, kako to da tu patnju ne vidite?
Dobro, nećete radi kolege, pravite se frajeri, ali Bog je tu.
Bog stoji upravo nasuprot tebi.
Reći ćeš: ma lako ću ja s Bogom, njega ja ne vidim.

A je si li se pitao: zašto pijanac ne vidi svoju kuću? Kad je pijan promaši kuću.

E sad se pitaj zašto ti neke stvari ne vidiš? Što tebe  čini pijanim?
Da bi se vidjela muka i patnja drugoga, da bi vidio i Boga u svoj blizini kod oltara, moraš biti razborit i dobar, inače se ponašaš kao pijanac.
Ne smiješ biti pijani frajer, pa reći: „ Ja prespavao, ja bio u svatovima, ja bio kod tetke, ja bio kod bake.“
A gdje je tad bio tvoj kolega, tvoj župnik, tvoja zajednica, tvoj narod?

Kome ti  služiš?

Sve nastranu, kako se usudiš Boga ispreskakati?

                                                                       Župnik