Treća nedjelja kroz godinu 2011.-a

Kad je Isus čuo da je Ivan Krstitelj predan, počeo je propovijedati:
“Obratite se, jer približilo se kraljevstvo nebesko.“ (Mt 4,12-25)
Središnji je događaj Isusove  poruke:

• On se očituje kao navjestitelj kraljevstva Božjega.
• To je snažna i čudesna duhovna stvarnost koja je u potpunosti ispunila vrijeme u kojem Bog zahvaća u ljudsku povijest.

Isus to ističe kada govori da je kraljevstvo Božje dar Božji.
Jedna je ovdje novost: kraljevstvo Božje prvenstveno pripada siromasima.

• A „siromasi“ su oni koji Boga trebaju za svoj život.
• Oni koji se osjećaju grešnicima.
• Oni koji se osjećaju izgubljeni.

Nije to slučajno da je bio okružen upravo grešnicima, a on ih jedini nije sudio, nego nastoji biti liječnik njihove duše.
Za Isusa je „kraljevstvo Božje“ milost Božja za sve.

• On ima samo jedan uvjet, a to je, odluka opredjeljenja.
• Opredjeljenje mora biti radikalno i ništa mu se ne smije ispriječiti na putu: ni kuća, ni njiva, ni brat, ni sestra, ni roditelji,ni bračni drug….

Ovakvim stavom Isus uspostavlja pravo bogoštovlje i žrtvu.
Ne više donijeti dar i prikazati žrtvu, ne više stvari i predmeti, TRAŽI SE ČOVJEK !

Kao da se sve vraća na iskon: mora se susresti čovjek i Bog.
Isus se ovdje snažno oslanja na Boga Stvoritelja ljudskog bića.
Zato i traži radikalno čovjekovo opredjeljenja za Boga.

• Ali da bi čovjek mogao primiti milost kraljevstva Božjega mora, mora se obratiti, mora slušati Boga do kraja.
• Bog mora postati prva vrijednost, mjerilo života i djelovanja.

Takav je čovjek sposoban, po vjeri u Isusa Krista, primiti kraljevstvo Božje.
U Isusovom navještaju snažno je naglašen humanizam-čovjekoljublje.

• „On propovijeda, liječeći  svaku bolest i svaku nemoć u narodu.“ (Mt 4)
• On na svakom koraku očituje dobrotu i ljubav, milosrđe i opraštanje, pridiže i tješi, naviješta spasenje i oslobođenje, a ne prijetnju i propast.

Jasna je ovdje poruka da kraljevstvo Božje ima u središtu one koji Boga trebaju.
Nije onda čudo što je bio okružen grešnicima.

• On upravo njima ulijeva nadu i naviješta oproštenje.
• On govori o izgubljenoj ovci, o izgubljenom sinu, o izgubljenoj drahmi.

Upravo zbog toga i hrle k njemu, on ih prihvaća i tvori novo zajedništvo, zajedništvo stola.
A to mu upravo najviše pravednici (farizeji i saduceji) zamjeraju.

• A Isus upravo grešnicima dopušta da ga diraju.
• On upravo njima odlazi u kuće. On upravo neke od njih zove da ga slijede.
• Upravo će ti koji ga slijede nastaviti propovijedati kraljevstvo Božje sve do danas.

I Crkva kao narod Božjeg kraljevstva,
kao narod novog Božjeg svijeta, kojeg Bog utemeljuje po svojemu Sinu Isusu Kristu,
nema nikakve druge zadaće ni poslanja, nego naviještati taj Božji i Kristov humanizam, kojega zovemo kraljevstvo Božje.

• Ona se mora neprestano oslobađati onoga što nije kraljevstvo Božje, svjetovnog i političkog.
• Ona mora neprestano moliti.“Dođi kraljevstvo tvoje“.

Na taj način svojim služenjem čovjeku stalno požuruje njegov dolazak u ovaj svijet.
Onako kako je kraljevstvo Božje došlo po Isusu u ovaj svijet, ono neprestano ostaje okosnica Crkve kao novog Božjeg naroda.
Zato je Crkva neprestano u službi naviještanja, objavljivanja i očitovanja kraljevstva Božjeg koje prodire u ovaj svijet kao Božje djelo.

• I ona to mora činiti kako je on to činio.
• Ona mora biti ponizna službenica

Ne smije služiti ovome svijetu metodom i logikom svjetovne vlasti, jer ona je službenica Gospodinova u službi ljudi i svijeta.
Ne može se voditi logikom političkih sistema, grupirati u političku partiju i s tih pozicija djelovati.
Njezina je prava veličina duhovno služenje, naviještajući i  svjedočeći kraljevstvo Božje kao čisto božansko i duhovno dobro ovoga svijeta.

                                                           Župnik