Treća nedjelja korizme 2011-a

 Koliko li nemira hrli prema ljudskom biću?

• Pritisnut odasvud, zdvaja i sumnja u sve i svakoga.
• Dramatično svakoga dana sluša riječi, sluša vijesti, koje nisu ohrabrenje.
• Prisiljen je živjeti bez povjerenja, u svijet i one koji upravljaju svijetom, i teško je ljudskom biću.

Sve što čuje, sve što gleda, sve što osjeća, kao da je okružen mentalnim bogaljima i ljudima koji niti vole, niti su voljeni.
Pitam i Vas: Kako ste?

• Kako se osjećate?
• Jeste li žedni i gladni  prave istine, pravog povjerenje, pravi ljudi, pravog duha?
• Vidite li vi to, ili strpljeno u strepnji isčekujete novi dan, a starom danu što prije želite reći: Zbogom!

Ako ste uznemireni, što vam je životno obzorje radosti, istine, ljubavi suženo, nemojte očajavati.
Božja riječ nudi ohrabrenje.
Ali, prije nego što čujemo, postavimo sebi pitanje: „Je li Gospodin među nama ili nije?“

• Ako nas iskušenja lome, zar Božja ljubav nije na djelu?
• Zar ona nije razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan. (Sv.Pavao)
• A tko bi nam mogao utažiti žeđ i ukazati gdje je istina i prava ljubav?
• Zar smo kadri sumnjati u Božju istinu i ljubav, a Krist je tu među nama.

Evo vam krasnog primjera iz Evanđelja:
Na Jakovljevom studencu Samarijanka, poganka kaže Isusu: “Gospodine, vidim da si prorok. Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.“
A Isus će njoj: „Vjeruj mi ženo, dolazi čas kad se neće klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Vi se klanjate onome što ne poznajete, a mi se klanjamo onome što poznamo, jer spasenje dolazi od Židova. Ali dolazi čas – sad je! – kad će se istinski klanjaoci klanjati Ocu u duhu i istini, jer takve u pravo klanjaoce traži Otac.
Bog je duh, i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da mu se klanjaju.“ ( Iv  4, 19-24)

Kakva li ohrabrenja za čovjeka!

• Uznemirenom čovjeku ima lijeka!
• Pravi Duh i Istina postoje!
• Isus upravo traži  Čovjeka, poput  Diogena na Atenskom trgu. Ne makar kakvog, nego čovjeka koji će se klanjati samo pravom Duhu i pravoj Istini.
• Takve, klanjaoce traži Isus.

Bog želi čovjeka, želi  njegovo srce i njegov duh.
Zar Isus ne kaže:“Ljubi Gospodina svoga svim srce svojim, svim umom svojim i svom dušom svojom.“

• Ima li Gospodine takvih?
• Ima, bilo ih je, i bit će ih!

A oni su: Oni Krštenici, čiji je život liturgija u duhu i istini.
Jer, otkad je Isus svojim vjernim i poslušnim životom počastio svoga Oca, više nema druge liturgije, osim bogoštovlja života, koji je u poslušnosti vršenja volje očeve.
To su oni koji svaku uznemirenost i očaj potiskuju trajnim klanjanjem pravom duhu i istini.
Stoga molitva Krštenika nije pitanje trenutka, ili samo nedjelje, nego trajni stav i raspoloženje.
Krštenik je sin Božji, i on u ovom svijetu vrši djelo Očevo, i trajno je upućen na Oca.
Kraljevstvo Božje o kojem Isus govori je zaista novi Božji svijet.
Graditelji Kraljevstva Božjega svakodnevno su u razgovoru s Ocem u raznim životnim situacijama: problemima, raspoloženjima, radostima, žalostima, jer to je njihova  zadaća.

• Ipak treba biti jasno, bez takve trajne i svakodnevne  veze s Ocem, krštenik ne može živjeti svoje krštenje niti ispuniti svoju zadaću.
• Stoga, u toj vezi s Ocem, moguće je trajno pozitivno ozračje života.

Gospodine, ti mi daješ piti iz svoga živoga vrela, vrela života.
Evo me tu sam: Daj mi piti!
Ima li još takvih?

                                   Župnik