Dvadesetčetvrta nedjelja kroz godinu 2011-a

Kršćanska braćo,
u ovoj crkvenoj godini slušamo zadnji put riječi Sv. Pavla iz Poslanice Rimljanima.
Veličanstvene su!
Poslušajte ih:
„ Braćo! Nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. Dosita, ako živimo, Gospodinu živimo,  i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo – Gospodinovi smo . Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima.“ (Rim, 14, 7-9)

• Ove riječi govore, kako u Crkvi možemo razlikovati način kako ljudi žive i umiru.
• Neki vjernici zaborave, namjerno ili ne namjerno uvjerenje da je naš život, a i naša smrt usmjerena na Krista.

Danas u Evanđelju, Isus govori: da je Zakon Božji zakon opraštanja i ljubavi.
A zakon svijeta je zakon mržnje i odbijanja opraštanja.
A Križ Kristov je otkupljenje, put k nebu je vjera.
Putovi svijeta sve su više galerije prašine i truleži.

• Zlo se širi, to je jedna rana.
• Zlo je loš gospodar.

Bog, s visine gleda, strpljivo čeka da se odlučimo za istinski život, život po  križu koji direktno vodi do nogu Isusovih.
Isus, Sin Božji, čeka svoju djecu, raširenih ruku.
Majka, Djevica Marija, pruža nam  svoju ruku da nas povede Gospodinu.
Duh Sveti, vjetrom mira pročisti će svijet i učiniti da siđu njegovi darovi na zemlju: dobru ili kamenitu.
Čujte kako to lijepo kaže Psalmista ( Ps 103) :
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstva njegova! 
             On ti oprašta sve grijehe tvoje,
             on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
             on ti od propasti izbavlja život, 
             kruni te dobrotom i nježnošću.

Psalmista ukazuje na glas Božji koji odjekuje u čitavom svemiru, i poziva da se sjetimo  da je Bog u  nama i mi u Bogu i Duh Sveti koji sve sjedinjuje, da znamo opraštati i zaboravljati.
Glas nam stalno govori:

Nad svime je Bog, u svemu je Bog, Bezgraničan je Bog i Bog je sve!
Zato Krist govori da na svu tu spoznaju dodamo:LJUBAV.

• To je snaga protiv zla.
• To je pobjeda nad zlom.

Treba li nam to ponavljati?

Treba!

• Jer, zavist, sebičnost, ljubomora, oholost, neprestano dijele svijet.
• Odatle izvire nezahvalnost i mržnja, pa i prema Bogu.
• Duše Sveti pročisti nas, pročisti ovu planetu Zemlju.

Rastavi pljevu od pšenice, iako znamo da je tvoj plan  bezgranično velik i on zapanjuje.
Nas taru protivnosti, dosade i nezadovoljstva. Često smo nestrpljivi.
Često smo izgubljeni, jer ne slušamo glas stvoritelja.
A koliko smo se puta njegovom rukom izvukli iz smrtne opasnosti.
Čuli smo danas mudrog Siraha:
„ Mržnja i srdžba jednako su gnusne i grešan ih čovjek obje u sebi nosi…. Kad s čovjekom s ličnim sebi nema milosrđa, kako može moliti se za svoje grijehe?“
Zar s Evanđeljem nije došla radost ovome svijetu, samo kad bi ga mi ljudi živjeli.
Nestalo bi uskogrudnosti, zavisti i sebičnosti.
Čovjek se može skrivati, obarati glavu, zatvarati oči, ignorirati Boga, izbjegavati Boga, ali Bog je tu pred nama i očituje se u svemu što postoji.
Zato Gospodine, pronikni nam duh i tijelo, da u nama ne prevagne tjelesna sklonost nego djelovanje tvoje moći. (Misal

                                                     Župnik