Dvadesetosma nedjelja kroz godinu 2011- a

Vječnu težnju za srećom čovjek bi trebao postići u Božjem kraljevstvu.
Prema poruci biblijski čitanja dvadeset osme nedjelje kroz godinu, svi su pozvani i trebali bi postići sreću u Bogu.

• No, neki odbijaju. I to je njihova nesreća.

Prorok Izaija govori o Bogu,  koji sprema gozbu koja će zauvijek utažiti čovjekovu glad za kruhom, nadom i srećom.
I apostol Pavao ističe kako je Krist za čovjeka sve.
A, Krist, u današnjem Matejevom evanđelju kaže:

• da čovjeku nije dobro oglušiti se Božjem pozivu.
• Ulazak u Kraljevstvo Božje nije pravo čovjeka nego milost Božja. (Mt 22)

A sada evo  Pavlove tvrdnje:
 „ Otac Gospodina našega Isusa Krista prosvijetlio nam oči srca da upoznamo koje li nade u pozivu našemu!“ ( Ef 1, 17-18)

• Iz onoga što smo naviknuti čuti, Evanđelja govore kako se Isus očituje kao navjestitelj Kraljevstva Božjega.
• To je središnji događaj njegove poruke. To je jedna čudesna stvarnost. I ona je konačna, definitivna, jer „ispunilo se vrijeme“.

Započinje svršetak (eshaton).
Bog definitivno po Isusu zahvaća u ljudsku povijest.
Veoma je bitno istaknuti da je Kraljevstvo Božje dar za sve.
A, Isus naglašava: 
Krajevstvo Božje pripada onima koji su svjesni svoje nedostatnosti, koji ustvari Boga trebaju.
Koji se osjećaju bolesni i trebaju liječnika, koji se osjećaju grešnim i izgubljenim, a trebaju oslobođenje.
To su Isusovi „siromašni“ o kojima on govori u svojim „blaženstvima“.
Zato je Isus i bio okružen onima koji su bili spremni na obraćenje i nutarnju promjenu duha i srca.
To su oni koji su slušali Boga i nisu bili oporba Bogu.
Crkva stoga neprestano naviješta Kraljevstvo Božje kao Božji čin, Očevo djelo, a ona je samo u službi toga djela i ne može ne naviještati.Crkva, kao zajednica Kristovih vjernika, čvrsto  se oslanja na Boga i njegovo djelovanje.
Evo jednog primjera:

Suncokret se svaki dan okreće za Suncem. Zbog toga je nazvan suncokretom.
On ne može bez sunca.
Sunce koje dobro, otvara njegove latice.
Tako je i s nama.  
Čovjek se otvara samo dobrotom. Isus je čovjeku sunce.
Čuli smo kako je postupio s grešnicom.
Što bi se dogodilo da je postupio drugačije.
Da je rekao: „Što radiš tu? Kaljaš mi dobar glas. Idi odavde!“
Grešnica bi se pred takvim Isusom zatvorila.
Ali, Isusovim postupkom ona se otvara, povjerava mu se  i  popravlja se…
Kao što je suncokretu potrebno Sunce da se otvori, tako i nama treba dobrote.
Isus je naše Sunce, od njega nam je svako dobro. Budimo i mi drugima Sunce, otvarajmo ih dobrotom.

• Zato je Crkva neprestano u službi Kraljevstva Božjega.
• Ona neprestano moli „Dođi kraljevstvo tvoje“  To je tvoj dar, to je tvoja milost, to je tvoja dobrota dobri Bože.  
• Grešnicima se otvara put obraćenja i spasenja.
• Otvara se put svima koji Boga trebaju za svoj život.

Isus to svjedoči svojim životom: njegova prisutnost liječi, ozdravlja, podiže, oprašta.
On je sam rekao:
„Slijedite mene“
Možda nikad kao danas moramo biti oprezni da ne bismo slijedili učitelje i vodiče koji nas odvode na krivi put, u krivo kraljevstvo.
Mogli bi  naličiti uglađenoj staroj dami koja čeka da je neki gospodin uzme za ruku i prevede preko ceste.
I dok je čekala prihvati je jedan gospodin i zamoli da zajedno pođu. Ona sretna, ali na cesti gospodin zapne i skoro su oboje pali.
A ona povikne:“Što radite dovraga, hoćemo li oboje pasti, vi hodate kao slijepac.“
„Pa ja i jesam slijep!“ – odgovori gospodin. „Zato sam vas i zamolio da s vama prijeđem cestu.“
Kad su učenici rekli Isusu, da se farizeji sablažnjavaju na njegove riječi i postupke, Isus je odgovorio:
“ Pustite ih! To su slijepi voće slijepaca. A kad slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti.“
Stoga pazimo na Riječ Božju.
Život je i suviše opasan, vječnost suviše duga, a naša duhovna sudbina itekako važna, da bi svoj život prepuštali slijepim vođama.
Psalmista je krasno rekao:
„Dobrota i milost prati će mene, u sve dane života moga.
U Gospodnjem ću Domu prebivati kroz dane mnoge.“ (Ps 23 )

                                               Župnik