8. veljače 2012. Ispraćaj iz župne crkve  na groblje Uzvišenje Sv. Križa.

Draga Rodbino i poštovani prijatelji pokojnog Marka!
Ispraćamo čovjeka kojega osobno poznajem još za moje službe u Maglaju. Osnutkom ove Župne zajednice u Lug Brankovićima, On i njegova  obitelj uključuju se  u puno njeno zajedništvo. Meni osobno bila je radost raditi s nekim koji predano živi za obitelji  i svoj narod.
         Iako se nije nikada na život požalio,  život mu nije bio lagan. Kao i mnogih drugih u teška vremena, morao je otići daleko od kuće i obitelji zarađivati kruh za sebe i svoju  brojnu obitelj. Raditi duge godine u tuđem svijetu, a doći  kući  dva puta godišnje, bio je to pretežak kamen za njegovu psihu kao i za mnoge druge koji su prolazili istu životnu kalvariju.
        Još mu se dogodilo da, onda kada je mogao živjeti sa svojima, izgubi svoga životnog bračnog druga. I kad čovjek pogleda samo njegov život, puno se toga slomilo na njegovim plećima. Ipak nije pokleknuo, borio se hrabro i nosio svoju životnu sudbinu uzdignuta čela. Uz mnoga opterećenja psihe kroz koju je morao prolaziti, Bog ga je poštedio tjelesnih muka. Lagano je umro. 
         Ako bi to bila nagrada, zaslužena je. Iskustvo je pokazalo, pravednici uživaju  Božju naklonost. A on je Boga  volio, svim srcem i dušom.
Dragi Marko, držim, doista, da patnje sadašnjega vremena nisu dostojne usporedbe s  Božjim milosrđem. 
         Svima nama povjeren je ovozemaljski život koji nam se u smrti opet oduzima. Ističem vrlinu tvoga života u kojem nisi svoje talente zakopao i njima lihvario, nego si mudro, očinski ulagao u svoju djecu i njihovu budućnost.
Tvoj kršćanski život odvijao se u  vjernom kršćanskom duhu, koji si i smrt prihvaćao kao posljedicu lošeg odnosa čovjeka s Bogom. Često si znao reći: „Svi moramo umrijeti.“ Mudrost tvoga življenja prožeta je spoznajom prolaznosti svega pa tako i ljudskog života.
        Zaista si živo kao hodočasnik na zemlji. Tvoj odlazak u tuđi svijet i dolazak kući bilo je stalno hodočašće, bez odmora. A to je moguće samo onima koji doista žive vjeru,ljubav i nadu. To su bili tvoji životni kablovi koji su te  povezivali  s onima na koje si bio zakleto vezan. Ova ti zajednica s tvojom obitelji odaje dužno poštovanje.
Danas kada se tvoje tijelo rastvalja od duše koja se otvara čitavome svemiru, prema kojem si bio pravilno usmjrern, s poštovanjem ispraćamo i Tvoje zemne ostatke.Svoj život, kao i živote svojih najbližih neprestano si približavao Kristovom životu. Realno je očekivat i tvoje uskrsnuće s Kristom koji ti je bio nada življenja.

To je bilo tvoje umijeće življenje i umiranja.
        Znamo iz Evanđelja da je takav život i takvu smrt Isus  došao osloboditi i spasiti.
Kao vjernici, okupljeni danas oko tebe, čvrsto vjerujemo da je Krist i tvoj i naš Spasitelj. A s njime, umiranje je dragocijeno.
Tvoje umiranje je prijelaz iz smrti u život vječni. Nad tim prijelazom Isus ima moć.
On je veza koja nosi čovjeka iz ograničenog svijeta u neograničeni Božji svijet.
I to je zaista nosiva veza koja daje sigurnost prelaska granice u fizičkoj smrti.
Tako, dragi Marko, već sada pred sobom imaš ispunjen život od onoga što si do sada proživio.
         U svojoj življenoj vjeri neprestanih uspjelih odnosa s Bogom, možeš pobijditi žalac smrti. Na takvom uspješnom životu čestitam.
A kao Župnik župne zajednice kojoj si pripadao, iskazujem veliku zahvalnost za sve što si za zemaljskog života njoj učino. A učnio si,  zaista ti velika  Hvala!
      Vjerujem da imaš snage i dalje za svoju obitelj moliti i ovoj Župnoj zajednici biti zagovor kod onoga kojemu svoje živote svi vraćamo.
A do tada, dragi Marko Zbogom i doviđenja.

                                                          Župnik