Sedma nedjelja kroz godinu 2012-b

 „Iscijeli mi dušu jer tebi sagriješih“ vapi Psalmista u svojoj mlitvi. (Ps 41)
Ovim i sličnim molitvama, kroz povijest Izabrang naroda, istaknuto je milosrđe Božje.
U Novom Zavjetu, Isus svojim čudesima pridodaje i čudo oproštenja grijeha.
Čuli smo danas u Markovom Evanđelju kako Isus, vidjevši vjeru ljudi koji uzetoga spuštaju kroz krov kuće jer se na vrata nije moglo ući zbog mnoštva koje željelo vidjeti Isusa, uzetom kaže:
“ Sinko, opraštaju ti se grijesi.“
Kad su uzetoga spustili pred Isusa, Isus je odmah vidio njegovu najveću bolest: Grijeh.
Zato mu odmah i reče: „Opraštaju ti se grijesi.“
Svi se na to začudiše. Tko dakle ima vlast opraštati grijehe?
Samo Bog!
Nisu još znali da je Isus Sin Božji.
Potvrdio je to vraćajući  i tjelesno zdravlje uzetome.
I svi su se čudili zahvaljujući Bogu što je dao Isusu toliku vlast.
Vlast ozdravljati dušu i tijelo koju je primio od Oca, Isus predaje Apostolima: „Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se.“
A zatim im opet reče: „Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.... Primite Duha Svetoga! Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.“  
Crkva koja je utemeljena na apostolskoj vjeri, nastavlja ozdravljati  duše: sakramentima krštenja i ispovijedi. I dobro je tako. Jer mi smo slabi ljudi i griješimo.

• U životu  krštenika snažno djeluje Isusova pobjeda nad grijehom.
• Istina, krštenjem još nije dovršeno krštenikovo spasenje.
• Krštenik to blago zdrave duše nosi u krhkoj posudi.  (2Kor 4,7)
• Krštenje je novi početak s kojim krštenik treba surađivati, živeći dostojno poziva kojim je pozvan. (Ef 4,1)

I to mora činiti tako dugo dok ne postigne puninu urastanja u Krista te kroz to zajedništvo koje je u Kristu utemeljeno, snažno djeluje u ovome svijetu.
 

Tako obdaren milosnim darom zajedništva s Kristom, svoj život čini prikladnim i prihvatljivim Ocu, kako je to činio i Isus.

• A kakav bi to bio svijet da nema oproštenja i riječi „oprosti“?
• Kakav bi to bio svijet da nema više pružene ruke koja daje pomirenje?
• Kakav bi to bio svijet da onaj koji je pao u grijeh u njemu zauvijek ostane?
• Kakav bi to bio svijet da u njemu vrijedi samo osveta, a ne više pomirenje?

Oproštenje se ne može kupiti, ono se ne može zaslužiti.
Oproštenje se može samo ponizno moliti – za sebe i za druge, a Božja dobrota nema granica.
A čovjek,
zar ima pravo ne oprostiti ili brojati koliko je puta grešniku oprostio?
Zar ima pravo ne pružiti ruku drugome?
Zar ima pravo ne reći prvu riječ i učiniti prvi korak?
Zar ima pravo odreći se ljubavi nad mržnjom i osvetom?
Zar ima pravo ne biti milosrdan kao Otac Nebeski?
Ima li pravo prezreti riječi Isusove koje glase: „Doist, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupe, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.“ (Mt 6, 14-15)
Grijeh uvijek zarobljuje čovjeka, i to je njegova najveća bolest.
To je tamna strana čovjekova života.
Zar to nije krasno rekao Pavao u svojoj poslanici Efežanima:“Da, nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu, kao djeca svjetlosti hodite, a plod svjetlosti je svaka dobrota, pravednost i istina, stoga se odlučite za ono što je Gospodinu drago.“ (Ef 5,8-13)
Moliti i primiti oproštenje.

                                         Župnik