DOBRODOŠLI NA WEB STRANICE ŽUPE LUG-BRANKOVIĆI
VRHBOSANSKA NADBISKUPIJA!

Naslovna Župne propovijedi MOŽE LI ČOVJEK BITI ČOVJEK?
MOŽE LI ČOVJEK BITI ČOVJEK?

Devetnica Svetom Ivi 2012 – sedmi dan

Bog je ljubav i u sebi živi otajstvo osobnog zajedništva i ljubavi.
Stvarajući ljudsku narav muškarca i žene na svoju sliku i priliku Bog u nju upisuje  poziv pa prema tome sposobnost i odgovornost ljubavi i zajedništva“ (Ivan Pavao II).
Pogledajmo što piše u Bibliji:
„Na svoju sliku stvori Bog čovjeka ... muško i žensko stvori ih“ (Post. 1,27); „plodite se i množite“ (Post 1, 28); „kad je Bog stvorio čovjeka, napravio ga je na priliku svoju; stvorio je muško i žensko.
A kad ih je stvorio, blagoslovi ih i nazva  - čovjek (Post. 5,1-2).
U sedmom danu devetnice obrađujemo šestu Božju zapovijed
„Ne sagriješi bludno“.
Na temelju gore izrečenog neophodno je istaknuti:

  • Da  ljudska spolonost obuhvaća sve vidike ljudske osobe u jedinstvu njezina tijela i duše.
  • Ona se posebno odnosi na osjećajnost, sposobnost voljenja i rađanja i sklonost sklapanja veze zajedništva s drugima.

Stoga svako, muško i žensko, treba prepoznati svoj spolni identitet.
Fizička, moralna i duhovna razlika i komplementarnost usmjerene su prema dobrima braka i razvoju obiteljskog života.
Stvorivši ljudsko biće kao muško i žensko, Bog na jednak način daje osobno dostojanstvo muškarcu i ženi“ (Ivan Pavao II – FC 22.).
I jedan i drugi spol je, s jednakim dostojanstvom, iako na različit način, slika Božje moći i nježnosti.
Sjedinjenje muža i žene u braku jest jedan način nasljedovanja, u tijelu, Stvoriteljeve plemenitosti i plodnosti, ili kako to kaže Biblija:
„Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uz svoju ženu, i bit će njih dvoje jedno tijelo“ (Post 2,24)
Ipak, čovjek kao razumno biće mora raditi na kreposti čistoće tijela i duše.
Kršćanin mora ostati vjeran svome krštenju i oprijeti se napastima upoznavajući sebe i vladajući sobom, slušajući Božje zapovijedi.
Jer svaki oblik devijacije na ovom području je teški grijeh.
Biblija je ovdje jasno odaslala poruku: „Što je Bog združio, čovjek neka ne rastavlja“ (Mk 10,9).

  • Treba istaknuti da čovjek ne postaje čovjekom sam po sebi.
  • Ako želi u životu uspjeti on mora stalno vladati svojim životom u području i tijela i duha.
  • On neprestano mora gajiti u sebi svoj unutrašnji život.

Mi ljudima tek moramo postati.
U tome se i sastoji dostojanstvo čovjeka.

Pitanje njegove moralnosti neprestano je na granici iskušenja.
Život ne smije izgledati kao makadam posut šarenim šljunkom.

  • Čovjek se mora stalno uzdizati, mora se otkriti, i biti vrelo dobre vode.
  • Čovjek mora razumjeti svoj status u ovom kosmosu.
  • On je iznimno stvorenje i ima jedinstvenu priliku živjeti svoj život kako je Stvoritelj želio.

On je jasno postavio neke limite, radi našeg dobra i dobra drugih oko nas, a sve u svrhu stizanja na zadani cilj.
Čovjek se ne smije udaljiti od svoje slike, a ona je Božja.
Ništa nema dosadnije od udobna života.
Života koji teče samo po naravi tijela.
Ruku na srce, svatko ima neka svoja ograničenja i slabosti u tjelesnom i duhovno-duševnom  pogledu.
Jer nema savršenog koji bi sve znao i koji bi bio posve zdrav i dušom i tijelom.
Ali čovjek mora izaći na kraj sa svojim nedostacima.
U svakom postoji snaga, ima i dobrog i vrijednog.
Želimo li živjeti u miru sa sobom i s drugima poštujmo Božje okvire muška i ženska.
Da bi ostvarili svoju čovječnost, zaista moramo upoznati sebe, iako je ta spoznaja bolna.
Usporedimo svoj život nekada i s onima koji su veoma dobro ovladali sobom.
Njih je Bog predstavio za uzor: među njima ističemo i našeg sveca Ivana Kristitelja.

              Župnik    

 

Copyright © 2009 Župa Lug - Brankovici. Sva prava pridržana.

PC Projekt
?>