Duhovna obnova u kolovozu za Župnu zajednicu  8. VIII. 2012.

U mjesecu Augustu ili hrvatski kolovozu slavimo veliki Gospin blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo.
Ako istumačimo naziv mjeseca Augusta, po latinskom jeziku, onda bi on bio „uzvišeni mjesec.“
To je bio najviši tilul kojega je rimski Senat još prije Krista dodijelio rimskom caru Oktavijanu 27 g. prije Krista.

• Dolaskom kršćanstva ovaj titul pristojno je dodijeliti Onoj, koju je Bog sam uzvisio-uzeo na nebo, a zovemo je Augusta ili Uzvišena-uzeta i okrunjena na Nebu.
• Kršćani to krasno izražavaju u  Slavnom otajstvu krunice, vjerujući da se Marija nalazi s uskrslim Kristom u nebeskoj slavi.

Evo što o tome kaže papa Pio XII: „Autoritetom našega gospodina Isusa Krista, blaženih apostola Patra i Pavla i našim, izjavljujemo i definiramo kao od Boga objavljenu istinu da je na koncu svoga zemaljskog života Marija; Bezgrešna Majka Božja vazda Djevica uzeta dušom i tijelom u nebesku slavu.“
Mi ne samo da vjerujemo u Marijino uzeće na Nebo, nego i tvrdimo da je ona po svom majčinstvu sudjelovala u Kristovu otkupiteljskom poslanju, Kristovoj slavi i da u vječnosti sudjeluje na moći i djelovanju Krista kao Gospodina.
Lijepo to govori sv. Pavao (Heb 5,9) kako je Krist postao začetnik vječnog spasenja svima koji ga slušaju.

• U Kristu je čovječanstvo stiglo na cilj.
• Ostvarena je, ne smo pobjeda nad grijehom, nego i smrću.

Ovo ostvarenje dogodilo se i u Mariji jer je ona sudjelovala u djelu svoga Sina.
Ona je na poseban način kao nova Eva  ostvarila pobjedu nad smrću.
Ako ćemo čuti i razumjeti  molitvu iz Psalma (16) koja glasi:
„Nećeš dati da pravednik tvoj truleži ugleda“, onda Gospodin Bezgrešnoj  dodjeljuje ono što njoj i pripada, a to je Nebo.
Kako je danas i sv. Dominik, veliki štovatelj Majke Božje, valja spomenuti da je krunicu ili ružariji u dvanaestom stoljeću sastavio dominikanac Heinrich iz Konstance.
Poslušajmo dio teksta iz Večernje molitve koju moli Dominikanski red na blagdan njenog Uznesenja:
„Sva si lijepa, prijateljice moja, i ljage nema na tebi... Ustani! Prošla je žalosna zima progonstva, rspršili su se tmurni oblaci oluja i nevolja.
Nadošlo je vječno proljeće. Cvijeće se raja otvara i Spasiteljev vinograd za Tebe širi svoj miomiris. Glas grlice čuo se u novim krajevima, gdje te očekuju.
To je pjesma ljubavi, koju ništa neće ometati.
Ustani, hitaj, prijateljice moja, dođi s Libana: s Libanona, gdje rastu vječno lijepi cedrovi, jer Ti si vječno lijepa poput cedra, ti si ponizan i miomirisan cvijet, koji je tvoja poniznost uvijek skrivala u najskrovitije kutiće ove zemaljske doline. Dođi!“

• Ovo je molitva i svih nas koji nemamo milost izbjeći trulež u grobu.
• Siromašna smo mi djeca Adamova, dobro okaljana istočnim grijehom, a k tomu smo i nevjerni milosti preporođenja. Tisuću puta nakon oproštenja iznova smo griješili.

Neprestano tako otvaramo vrata smrti svoga vlastitoga života.
Ali postoji i jedna sigurna istina koju potvrđuje sv.Pavao (1 Kor 15); „Svi ćemo doista uskrsnuti, ali svi se nećemo promijeniti.“

U Knjizi Otkrivenja (Otk 2,10) stoji jedan divan tekst: „Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života.“

• Da, ustrajnost je zaista krepost.
• To je sveta klica posijana u našoj duši (Heb 3,14).
• Ustrajno dioništvo s Kristom uvijet je našega spasenja.

Tako ustrajnost, ne samo da je dar našoj duši, nego je i nagrada našim plemenitim nastojanjima.
Matej evanđelista kaže: „Dosita, onomu tko ima, dat će se i obilovat će.“ (Mt 13,12)
Mudro veli i sv. Toma, da je ustrajnost dio hrabrosti.
Dragi štovatelji Majke Božje,
upravo smo preko nje s Bogom često sjedinjeni.
Često On govori mojoj i tvojoj duši preko onih kojima je naložio da nas uče i da s nama upravljaju.
Osjećamo i Njegovu posvetnu milost dok slušamo Njegove Riječi i dok On slaša mene i tebe.
I danas ga hvalimo i blagoslivljamo.
Predajemo se Njegovoj svetoj volji.
Darujemo mu svoje radosti, svoje žalosti, utjehe i patnje, slavu i poniženje, odmor i umor, male i velike pothvate, svoj duh, svoje srce i život.

• Toliko smo puta iskusili Njegovu dobrotu, blagost i uzvišenost.
• To je otvorilo oči moje duše i donijelo radost.

Ta radost je moja nagrada i moje zadovojstvo.
Ta radost je živo vrelo koje utažuje moju žeđ.
Oprosti mi, samo ako sam nekada pobjegao od Tebe i lutao.
Molim Te, privuci me k sebi i daj mi da živim u stanju ljubavi, jer to je stanje uzvišeno, stanje Neba.

            Župnik