Dvadeset druga nedjelja kroz godinu 2012-b

Svi se slažemo da s čovjekom u neka vremena nešto nije u redu. Po zlu koje čovjek čini, zaključujemo: Ovo su zla vremena. Nužno je ustvrditi: Nema zlih vremena, neko ima zlih ljudi u određena vremena.
Evo što kaže sveti Bonaventura:
„Bilo je nužno Božje zapovijedi izložiti u uvjetima grešnog stanja, u kojem je svjetlo zamračeno a volja skrenuta s pravoga puta.“
Što kaže knjiga Ponovljenog  zakona  (Pnz 8), čujmo još jednom:
„A sada, Izraele, poslušaj zakone i uredbe kojima vam danas učim da biste ih vršili i tako poživjeli te unišli i zaposjeli zemlju koju vam daje Gospodin, Bog otaca vaših. Niti što nadodajite onome što zapovijedam, niti što od toga oduzimljite ... Držite ih i vršite: to će u očima naroda biti vaša mudrost i vaša razboritost.“  
Deset zapovijedi pripada Objavi Božjoj.

• One uče čovjeka pravoj čovječnosti. Ističu bitne dužnosti prema Bogu i čovjeku.
• One su upisane u glasu ljudske savjesti.
• One su nepromjenjive, i obvezuju uvijek i svagdje. Prekršimo li jednu zapovijed znači povrijediti sve ostale. (Jak 2, 10-11)
• One su urezane u srce ljudskog bića. 

Sveti Jakov u svojoj Poslanici, koju čujemo danas u drugom liturgijskom čitanju, kaže:
„Braćo moja ljubljenja! Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe.“
Sam Isus zatekao je teško moralno stanje u Židovskoj zajednici, u kojoj najpozvaniji ozbiljno krše Božje zapovijedi a strogo obdržavaju ljudske uredbe, samo da bi bili zapaženi kod naroda.
Isus, stoga želi očistiti srce u kojem su usađene Božje zapovijedi.
Nutrina čaše je važnija od vanjštine.
Zato ga jedan njegov učenik  pita: „Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?“
A Isus odgovara: „Ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi.“ (Mt 19, 16-17)
Dodamo li tome i ove Isusove riječi: „Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda“ (Iv 15,5), možemo uvidjeti kako Spasitelj  dolazi činiti djela u kojima otkrivamo obdržavanje njegovih zapovijedi.
On ljubi Oca i svoju braću, našega Oca i našu braću.
Njegova je moralna preobrazba društva uspjela.
A kakvo je stanje danas?
Danas se cijeli svijet  bavi istinom: Grešno stanje postoji i ono nadvladava!
Nužno se nameće pitanje:
Tko su proizvođači grešnog stanja?
Iz Objave i naravnoga zakona upisanog u ljudsko srce i savjest, odgovor glasi: Čovjek!
Tko su ti ljudi? 
  Svi oni koji krše Božje zapovijedi i žive u grešnom stanju, stanju u kojem je svjetlo zamračeno a volja skrenuta s pravoga puta.

• To su svi oni koji su napustili mudrost i razboritost, a time povrijedili vrhovno dobro zajednice koja se zove PRAVDA.
• Krši li se ma koja Božja zapovijed nje nema, nema pravedna čovjeka, nema pravedna društva. Čovjek je bolestan, on se otkinuo od TRSA koji mu daje životni SOK.
• To su svi oni koji su samo slušatelji Božeg zakona, ali ne i vršitelji.
• To su oni koji lickaju vanjštinu života, ali ne rade na čistoći savjesti i preobrazbi srca.
• To su oni kojima Božji Duh nije pravilo ponašanja, nego veoma su često u službi Zloga, dok vlastiti narod vapi: „Izbavi nas Gospodine od Zloga“ .

Može li se to i dogoditi?
Može, ako poslušamo još jednom riječi Isusove: „Poslušajte me svi i razumijte!“  
Što sve izlazi iz srca čovječjega: zle namisli, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva i pohlepa, opakost i zloba, razuzdanost i razvratništvo, zlo oko i psovka, uznositost i oholost, te kruna svega je bezumlje.
„Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka“. (Mk 7)
Težak je, a nekada u neka vremena i pretežak teret za zajednicu, čovjekov grijeh.
Zapovijedi su Božje dane kao dar čovjeku.
I sam Bog svojom milošću čini mogućim obdržavati te zapovijedi, koje su neophodne za grešno bolesno stanje u društvu. 
One su jedini lijek.  One su božanski sok.
I sam je rekao: „Ja sam trs a vi loze“. (Iv 15)   

           Župnik