Dvadest peta nedjelja kroz godinu 2012.-b

Braćo i sestre,
u ovoj dvadeset i petoj nedjelji kroz godinu, imam jednu nevjerojatnu novost za vas: u silnoj kaljuži nervoze, napetosti i međusobnih netrpeljivosti uvijek je Bog pisutan sa svojim bezgraničnim milosrđem. Bog ne ostaje po strani, on nam želi pomoći.

• On uvijek dolazi na čudesan način.
• To je poruka Biblije, poruka koja ostavlja bez daha.
• Bog je uništio zid koji stoji između njega i nas i došao k nama u osobi Isusa Krista.

Isus nam daruje mir s Bogom.
Evo jedne zgode iz današnjeg Evanđelja (Mk 9 30-37).
Učenici među sobom razgovaraju o tome tko je najveći među njima. A on ih dozove i kaže:
„Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj.“  I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: „Tko god jedno, ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego Onoga koji je mene poslao.“
Moramo istaknuti: u Isusu je sve povezano.
Isus nije bio poput nas, odvojen od Boga. Isus je Sin Božji.
Želio bih da Isusov život gledate iz ove perspektive:
njemu nitko nikada nije išao na živce!
U Novom zavjetu je zapisan  prekrasan izvještaj o včeri kada je Isus posljednji put prije smrti blagovao zajedno sa svojim učenicima.
Učenici taj dan dugo hodaše s Isusom. Sandale i noge su jako prašnjave. Netko je morao donijeti vode i spužvu i oprati noge. Mogu zamisliti kako je Petar pogledao Ivana i rekao:
„Ti si najmlađi  i mogao bi to učiniti. Već mi ideš na živce što se uvijek izvlačiš.“ Ivan je slegnuo ramenima i sigurno rekao:  „Ah taj Petar već mi ide na živce. Uvijek se okomljuje na mene jer sam najmlađi.“
Pretpostavljam da je pogledao i Jakova koji mu je sigurno odgovorio: „Zašto bih  ja to morao? Neka Matej to učini“.  Primijetio je Isus da idu jedan drugom na živce i ustade.
Zapanjeni šapuću: „Neće valjda on?!“
Da, on će to učiniti.
Opaše ubrus, poput sluge, ode po vodu  uze posudu s vodom i spužvu i opra noge svim učenicima. I Judi!  I Petru!  I Ivanu! I Jakovu! I Mateju! ...

• To je Isus!
• To je Isus, koji je radi čovjeka  izbičevan, okrunjem trnjem i skrižem otišao do Golgote.

O takvom vam Isusu govori Evanđelje.
Govori o ljubavi i križu da bi nas otkupio koji jedni drugima idemo na živce.
Koji nas želi izvući iz gliba i pomiriti s Bogom i s ljudima.
Vjerujem da želite da Bog odstrani sve što se ispriječilo između njega i vas.
Treba dođi pod Isusov križ.
Isus koji je umro za vas, koji je uskrnuo za vas, koji je Sluga Božji, Božja je ponuda mira.
Za one koji mu pruže ruku Sveti Pavao poručuje u poslanici Rimljanima: 
„... bivaju opravdani vjerom i u miru s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu.“
I zaista je Isus Božja ponuda mira. 
Treba je prihvatiti. Ponuđeni mir strašno je odbiti.
Reći ću vam otvoreno: Kada danas slušam mnoge koji govore narodu, vidim da i sami ne vjeruju u to što govore.
Ni ja im ne vjerujem.
Jedno je sigurno, od svega što postoji rečenoga i izgovorenoga između neba i zemlje mogu zaozbiljno prihvatiti samo Božje ponude mira u Isusu Kristu.

• Isus uvijek ima snagu obnavljati vezu izemđu Boga i čovjeka.
• Isus nam zaista poklanja mir s Bogom i čovjekom.

I ako ću biti iskren: Jedino mi on ne ide na živce.
On je taj „progonjeni pravednik“ kojemu će vječno postavljati zasjedu. (Mudr 2, 12)
A kako kaže danas apostol Jakov:
„Mudrost koja dolazi odozgor, uvijek je čista, mirotvorna, polučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena. Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir.“ (Jak 3 )
I kad vidite da vam ljudi idu na živce to je pouzdan znak da trebate Isusa.
Inače vam nema pomoći. Skočit će ti tlak, nastupit će možda mržnja i rat.
A možda i smrt.
Zar tu nije sve jasno?

                   Župnik