13.prosinac 2009. 

Župna zajednica je zajednica zajednicâ te je kao takva pozvana da u Kristovoj vjeri ostvaruje zajedništvo, slavljenje Boga, služenje i svjedočenje (koinonia, liturgia, diakonia i martyria). Polazeći upravo od te bitne uloge župne zajednice u sveopćoj Crkvi, župa  svetog Ivana Krstitelja Lug-Brankovići, od utemeljenja u lipnju 1989. godine, razvija župni pastoral i katehezu utemeljenu na životu zajednicâ koje velikim dijelom vode vjernici laici.  Prema dokumentima Drugoga vatikanskog koncila, središte pastoralne pozornosti stavlja se  na formaciju vjernika koji nisu više objekt pastoralne brige, već odgovorni subjekti u Crkvi na svim poljima društvenog života. O dvadesetoj obljetnici župe može se reći da u župi žive zajednice čiji su temelj vjernici laici koji ih vode prema smjernicama Crkve, uz suradnju sa gospodinom župnikom i Župnim pastoralnim vijećem. Tako je župa "mjesto" zajedništva i sudjelovanja, u kojem svi krštenici imaju jednako dostojanstvo i koji su u zajedništvu s pastirima, preuzimaju svoje odgovornosti, sukladno karizmama koje su primili i potrebama same zajednice.  

Zajednice su u isto vrijeme i samostalne i povezane (u župno zajedništvo). U župnom pastoralnom radu, temeljenom na zajednicama, cilj je događaj Isusa Krista koji sve snažnije zahvaća sve njezine razine, ne zaboravljajući, dakako, nužnost razvijanja svijesti općeg zajedništva, što se najosobitije događa u liturgijskim okupljanjima, posebno po slavljenju Euharistije u Dan Gospodnji. U taj Dan, preko sudjelovanja u euharistijskom slavlju, svi manji vjernički krugovi ili zajednice urastaju u zajedništvo župne zajednice i postaju sve svjesniji članovi Crkve. 

            Baš zato je sastanak svih voditelja zajednicâ organiziran na početku nove liturgijske godine, poslije zajedničkog slavlja Euharistiju Dan Gospodnji, kako bi se dogovorile smjernice daljnjeg djelovanja, te posvijestila važnost i uloga voditelja zajednice koji trebaju svjedočanski  živjeti i djelovati  ukorijenjeni u Bogu. U takvom pak sveobuhvatnom katehetskom poslu u kojem po naravi stvari stavlja naglasak na stvaranje zajedništva, ne smije se zaboraviti čovjek - pojedinac. Valja, naime, voditi brigu o brojnim pitanjima savjesti i života što tište mnoge koji su uključeni u rad i život zajednicâ. Takva pitanja, međutim, spadaju u širi krug pastorala župnih zajednica, pa je za sve zajednice  dogovoren program mjesečnih ili periodičnih duhovnih obnova, kako bi bile životni prostor prožet Božjom prisutnošću, "polje njegova gospodstva", njegovo "kraljevstvo". To je put kojim župna zajednica, u svojim manjim zajednicama, hoće postati na određenom prostoru "praksa" koja nije od ovoga svijeta, "praksa neba" na zemlji, nasuprot praksi "svijeta" i njegovu "ispraznom ponašanju naslijeđenom od otaca" (1Pt 1,18). Ta zajednica mora biti pripravna da se obnavlja, da se "stavi na put", spremna poslušati i ostvarivati "poziv na Božju tajnu/misterij".  Duhovne obnove zajednicâ obuhvatit će zajedničko slavlje Euharistije, duhovno savjetovanje, ispovijed, upućivanje na  dobre knjige i sl. 

            Razmatrana je i mogućnost utemeljenja novih zajednica, kroz mogućnost njihovog uklapanja u postojeće „žive vjerničke krugove“. 

            Za kraj sastanka upriličen je domjenak i druženje u lijepoj atmosferi međusobne zahvalnosti i bratske blizine.  

                                                                                                        Marijana