Čitač ima u euharistijskom slavlju vlastitu službu koju valja da vrši sam, pa i onda kada su prisutni službenici višeg stupnja»   

OPĆA UREDBA RIMSKOG MISALA, br. 34

Osnovu čini zajednica liturgijskih čitača kojih ukupno ima 18.

To su vjernici laici koji su primljene darove i stečene sposobnosti stavili na raspolaganje Crkvi, kako bi pružili svjedočanstvo navjestitelja i apostola Riječi Božje. Od svoga nastanka pa do danas župa Lug – Brankovići osobito skrbi za stalnu pripravu, odgoj i izobrazbu liturgijskih čitača. Rezultat toga su tri  skupine liturgijski čitača koji podijeljeni prema starosti i napredovanju u službi.

Prvu temeljnu skupinu čine stariji čitači koji su zrele dobi i u ovoj službi imaju veliko iskustvo. Njih je ukupno 11. To su sljedeći:  Marjana Antolović,Jelena Antukić, Željana Dević, Zorica Grlić rođ. Kajić, Monika Jukić, Dragana Kajić, Marina Miličević rođ. Slišković, Sanja Slišković, Tanja Slišković,Gabrijela Tomas rođ. Bošnjak i Dragana Vilić rođ. Antolović.
 

---------------------------------------------------------------------------

Moja radost u  službi liturgijskog čitača

 Dragi župljani moje župe i čitatelji ovoga sastavka, primite milost Gospodina Boga našega. Moje ime je Anita Pavlović i ovdje ću vam pisati o radosti službe liturgijskog čitača. Sjećam se kako je cijela ova priča, o kojoj vam danas pišem, započela u svibnju 2004. godine. Naime u mojoj župi se održavao tečaj za temeljnu formaciju liturgijskog čitača, koji je vodila profesorica Marjana Antolović. Svjesna toga da imam problema s vidom, ipak sam krenula na tečaj. Negdje, duboko u sebi sam čula snažni glas, koji mi je govorio kako će Gospodin svoj pogled svratiti i na mene i kako ću kada za to dođe vrijeme i ja stati na ambon čitajući Božju Riječ ili iznoseći molitve naše katoličke zajednice.  Mjesec svibanj  je prošao brzinom munje, a s njim i završio tečaj za temeljnu formaciju liturgijskog čitača. No, sat još uvijek nije počeo otkucavati mojih pet minuta. Zato sam odlučila čekati svoje vrijeme koje će možda doći za godinu ili dvije, a možda čak i tri. Moja želja za čitanjem Božje Riječi i iznošenjem molitava Vjernika je gorila kao gorući grm koji nije sagorijevao. Ona je iz dana u dan bila sve veća i veća. Stoga sam u rujnu ove godine posjetila jedan od redovitih godišnjih susreta liturgijskih čitača u župi i iznijela svoju želju da želim biti dio te službe. Jednoglasno smo odlučili da je sada pravo vrijeme da primijenim u praksi ono što sam naučila na tečaju. Osvanula je i ta 27. nedjelja kroz liturgijsku godinu. Nad nebo moje župe su se nadvili tamni oblaci, ali u mojoj duši sja divna svijetlost Božje ljubavi. Sretna sam!!! Nakon toliko čekanja osvanuo je moj dan, dan kada ću u ime cijele vjerničke zajednice i u svoje osobno ime Bogu izreći molitvu za cijeli svijet. Oko 8 sati sam u crkvi predmolila uvodni dio i prvo otajstvo krunice BDM. Molila sam i gledala u Svetohranište, molila Gospodina da mi da snage da što dostojanstvenije izreknem molitvu vjernika. Oko 8,15 osjećam kako moje srce postaje maleno za tolike osjećaje. U istom trenutku sam osjećala tremu, ali i neizmjerno veliku sreću zbog onog što će uslijediti. U 8, 30 crkvena zvona označuju početak svete mise i moje srce kuca s njim jer bit' će ovo veliki dan. Pozorno slušam  čitanja  i propovijed, a dok sam molila Vjerovanje usmjerila sam svoj pogled prema čudesnoj slici Gospe Brze Pomoći i zamolila dragu Gospu da mi pomogne. Ispunjena vjerom polagano koračam prema čitaonici, no prije toga naklon kojim molim Isusa da stoji uz mene. Od ambona gledam ljude koji izgovaraju posljednje riječi Vjerovanja i razmišljam o tome kako moram izreći molitve tih ljudi s velikim ponosom, jer sam ja sada za te ljude posrednik između njih i Boga. S velikom radošću izričem molitve vjernika cijelog svijeta. Molim za naše crkvene pastire i narode u koji je Crkva malena kao gorušičino zrno. Iznosim molitvu da Crkva u tim narodima izraste u bogato stablo Gospodinove ljubavi. Riječ po riječ i gotovo je. Po prvi put sam učinila ono o čemu sanjam još od onog svibnja 2004.g. Po nasmiješenim licima dragih mi ljudi spoznajem da sam bila dobra te da sam ispunila njihova očekivanja. Odlazim s ambona i dubokim naklonom izričem veliko hvala Gospodinu.

Biti čitač je velika zadaća, ali istovremeno velika sreća. Sretna sam onda kada znam da moje čitanje može pozitivno utjecati na druge. lako, sada čitam samo molitvu vjernika, neizmjerno sam sretna jer se tako osjećam bliže Bogu i ljudima. Svoj mladeži i ljudima dobre volje moje i drugih župa nosim poruku Kristove ljubavi i upućujem srdačnu molbu da krene putem službe liturgijskog čitača, putem koji nosi puno radosti. Vama dragi vjernici upućujem poziv da uvijek iznova razmatrate Riječ Božju i osvježavate se na izvoru Mudrosti. Nadam se da negdje u vašem srcu ima mjesta za riječi ove četrnaestogodišnjakinje koja samo želi da Kristovu ljubav spoznaju svi ljudi svijeta. S dubokim poštovanjem, sve vas srdačno pozdravljam i molim za vaš blagoslov do trenutka kada ću vam objaviti svoje novo iskustvo vjere.

     U Kristu vaša Anita Pavlović, liturgijski čitač u župi Lug-Brankovići