Dvadeset sedma nedjelja kroz godinu 2010.

 "Riječ Gospodnja ostaje dovijeka;
Ta pak riječ jest evanđelje koje vam je naviješteno.“(1 Pt 1,25)

Ovo je poruka sv.Petra. Bilo bi je dobro i danas potvrditi.
Jer u  Evanđelju uz Boga prvo i jedino mjesto zauzima ljudska osoba. A koliko čovjek drži do svoje riječi?
Isus neprestano ističe da njegov učenik živi takvu vjeru koja će biti bogata ne samo  dobrim riječima, nego i djelima.
On mora biti odgovoran prema vjeri u Boga i čovjeka, bez obzira što o tome drugi mislili.
Vjera je dar koji se mora razvijati, a ne tinjati.

Zato Isus i kaže:

„Da imate vjere koliko je zrno gorušičino….“ velika bi djela bili u stanju činiti.
Drugim riječima, da držite više do Božje riječi, i brda bi premještali.
Nije Isus zanemario Riječ Gospodnju izrečenu  na usta proroka Habakuka:
„Propast će onaj čija duša nije pravedna, a pravednik će od vjere živjeti!“  (Hab 1,  2-4)

• Ovaj prorok je vatreni borac za ljudska prava koja su gažena na svakom koraku.
• Zlo se nalazi u društvenim strukturama.
• Prorok se čak osjeća nemoćan u susretu s nepravdom. On to naziva katastrofom.
• Prorok zaziva Boga u pomoć, sam je nemoćan.

Jedno je sigurno; pravda stiže polako, ona nikad ne vara i  neće zakasniti.
Gore smo istaknuli:“Riječ Gospodnja ostaje dovijeka…“
Ipak od čovjeka se traži da osudi zlo.

Ili kako to kaže sv.Pavao:
“Bog nam nije dao duh bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora. Ne stidi se stoga svjedočanstva za Gospodina našega, nego se zlopati zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Božjoj.“

• Očito da kršćanstvo nije unaprijed dano kao dovršeno.
• Postepeno se urasta u tajnu Kristove zajednice u kojoj je samo Božja riječ stalna.

Zato Pavao i govori: „Raspiri milosni dar Božji koji u tebi.“
Postepeno, korak po korak, mora se težiti napretku. To je ono Isusovo sićušno zrno.
No u svemu se vidi i odlika strpljivosti.
Njome se kršćanin mora naoružati i ostati čvrst u vjeri do kraja za vrijeme svih nevolja.
Zato Evanđelje navodi  proroke  kao primjere za strpljivost.
Tu je i veliki uzor i sam Bog koji je postao čovjekom.
Bijaše strpljiv sa svakim čovjekom, napose s grešnicima i prezrenima.
Strpljenjem nam je zaradio i vječni život.

• A Bog nam svojom riječju daje razumjeti smisao vremena u kojem živimo.
• Njegova istina dolazi odozgor ne odozdol.

Tako se po vjeri javljaju širi horizonti i to nas čini čvrstima i smirenima.
Tko hoće vjernički živjeti, taj se mora otvoriti nebeskoj slavi.
Sjetimo se kako biskup Ambrozije govori: „ Ne brinite se draga Monika, sin tolikih molitava ne može propasti.“

Mnogi se događaji u životu  mogu rasvijetliti samo vjerom i molitvom.
Tu je i Providnost Božja.
Imamo li otvorene oči, prepoznat ćemo svece u susjedstvu, među svojim znancima i prijateljima.
Njih i te kako možemo držati za riječ, jer su ljudi od riječi.
Ali, imamo i one koje nikada nismo uspjeli svezati za riječ, nego za rogove.

No, poruka današnjih čitanja je jasna:
Kršćanin u ovome svijetu ne smije biti malodušan i pesimist, jer on od ovoga svijeta ne očekuje previše.
Ali to ne znači da nije pozvan biti borac za pravdu i pravednika, i imati uvijek otvorene oči.

                                                                                                                                                 Župnik