Veliki četvrtak – Misa večere Gospodnje – 2012.

Večeras smo pozvani Gospodinovu stolu, kojemu je on nekad pozvao svoje apostole.
Ako ikad onda je večeras i Nebo tu, jer Bog je tu. 

• Tu se s njime sastajemo.
• Tu obnavljamo naš savez s Bogom.
• Tu primamo puninu sakramentalne  milosti.
• Tu primamo život Presvetoga Trojstva.

U Svetoj Misi Bog nam daje svoj život. Ona nas uzdiže poput tamjana Uzvišenom Stvoritelju.
Tu se ostvaruje zajedništvo u Ljubavi. Upravo večeras Isus nekoliko puta ponavlja: „Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas.“

• Večeras Isus ustanovljuje sakrament svoga tijela i svoje krvi.
• Večeras Isus ostavlja svoju posljednju oporuku uoči svoje smrti: „  ...Ovo činitie meni na spomen.“

I dok slavimo Euharistiju, spominjemo se svega što je Isus za nas učinio: njegova života, smrti i uskrsnuća.
Euharistijom, Isus, sve nas pridružuje prijelazu Ocu. (Misal)
Stoga, Euharistiju primimo dolično i s velikom zahvalnošću.
Bog, dok slavimo Euharistiju, sa svakim od nas obnavlja svoj savez i stavlja pred nas život i smrt, blagoslov i prokletstvo.
Izaberimo za sebe blagoslov.
Još na krštenju, naši su roditelji, ispovijedajući svoju vjeru, izabrali za nas blagoslov.
Danas, stojimo pred tom zakletvom – jer riječ „sakramentum“ ne označava samo Božansku tajnu, nego i „prisegu“.
Naša je prisega: voljeti Boga svim srce, umom i dušom svojom.

A nekoliko puta u Svetoj Misi to i potvrdujemo  riječju „Amen“ – da neka tako i bude.
To nije događaj prošlosti, nego događaj koji je stalno prisutan, i neprestano aktualiziran.
To je neprekidno obnavljanje Novoga saveza.
Slušajući Kristove riječi: „Ovo je tijelo moje...“  i primajući Kruh Života, uživamo u dubokim Božnanskim tajnama, koje  su dar čovjeku, ali i sanažna obveza ljubavi.
Primajući božanski život, primamo i božansku snagu.
Iako svjesni svoje grešnosti vjerujemo u božansko milosrđe dok molimo:
“Evo Jaganjca Božjega, koji odnosi grijehe svijeta..“
Euharistija ima moć odnijeti slabost ljudske naravi.
Zato večeras pjevajmo pjesmu: „Gdje je ljubav i prijateljstvo, ondje je i Bog...“
Na ove dane nebo se otkrilo smrću i uskrsnućem Isusa Krista.
A večeras otkrivamo i živimo zajedništvo za koje nas je Bog stvorio.
Mi očekujemo Boga, a Bog očekuje nas.
Večeras Isus govori: „Evo, na vratima stojim i kucam; poslušali tko glas moj i otvori vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.“ (Otk 3,20)

                                                       Župnik