Dvadeset i prva nedjelja kroz godinu 2012 -b

Svi se slažemo da je čovjek Božje stvorenje. Izvor njegova života i uvir, božanski su dar.
Božanski je dar i čovjekov razum kojim ima moć, iz božnaskih djela, spoznati Boga.
To je prvi red čovjekove spoznaje.
Postoji međutim i drugi red spoznanja, kojemu čovjek ne može doprijeti vlastitim silama: to je red božanske Objave.

• On u svom dobrohotnom naumu otkriva svoje otajstvo i svoj naum spasenja.
• Otkriva ga postupno po savezima koje sklapa s određenim ljudima, a onda ga u konačnici potpuno objavljuje u Kristu za sve ljude.
• Bog se daje upoznati već od početka ljudskog roda.
• On koji po Riječi sve stvara i uzdržava, pruža ljudima u stvorenjima jasno svjedočanstvo o sebi.
• On „djelima i riječima“ postepeno pripravlja čovjeka počevši od Noe, Abrahama, Mojsija i Proroka.

Sveti Pavao u poslanici Hebrejima kaže: „Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima u prorocima: konačno, u ove dane, progovori nam u Sinu.“(Heb 1,1-2)
U Poslanici Efežanima, koju smo danas čuli, Pavao u slici odnosa muža i žene, otkriva sliku odnosa Krista i Crkve. Krist je glava Crkve – On Spasitelj Tijela.
Tu nam se otkriva predivna slika ljubavi koja snaga života između muža i žene, te ljubavi Krista prema Crkvi koja je znak života, znak spasenja, ona je oruđe zajedništva Boga i ljudi.

• Crkva je dakle Božji narod, Božji puk, „rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk“ (1 Pt 2,9).
• Članom toka naroda, ne postaje se fizički rođenjem nego rođenjem „nanovo odozgor“, „iz vode i Duha“ (Iv 3, 3-5) to jest vjerom u Krista i krštenjem.
• Taj narod čine sinovi Božji i u njima boravi Duh Sveti.
• Tom narodu dan je „novi“ zakon Duha Svetoga (Rim 8,2). Taj zakon je nova zapovijed ljubavi, da ljubimo jedni drugae kako nas je sam Krist ljubio (Iv 13,34).
• Poslanje Božjeg naroda je biti sol zemlje i svjetlo svijeta ( Mt 5, 13-16). On je za cijeli ljudski rod najjača klica jedinstva, nade i spasenja.
• Svrha toga naroda je „Kraljevstvo Božje, koje je započeto na zemlji od samoga Boga i koje treba da se dalje širi, dok ga na kraju vremena Bog ne dovede do savršenosti“. (LG 9)

Isus je od samoga početka objavio tajnu Kraljevstva u kojem kršćani imaju udjela u svojem poslanju, radosti i trpljenju.
 Zato i kaže: Ja sam trs, vi loze (Iv 15.4-5)

To zajedništvo iskazuje u tajni Euharistije kad kaže: „Tko jede moje tijelo i pije moju krvi, u meni ostaje i ja u njemu“ (Iv 6,56).
Slika Zaručnika i Zaručnice najbolje oslikava jedinstvo Krista i Crkve.
On je za nju sebe predao „da je posveti“ (Ef 5,26)
Sveti Augustin govori: „Ono što je našim udovima duša, to je Duh Sveti Kristovim udovima, Kristovu Tijelu – Crkvi.“
Duh Sveti, koji je dan Crkvi, je počelo svakog živog spasonosnog djelovanja.
On na razne načine izgrađuje cijelo Tijelo u ljubavi.
        Po Riječi Božjoj „koja je kadra izgraditi“ (Dj 20,32).
        Po Krštenju kojim oblikuje Kristovo Tijelo (1 Kor 12,13)
        Po sakramentima koji daju rast i lijek Kristovim udovima (LG 7)
        Po milosti datoj apostolima, a koja zauzima prvo mjesto među njegovim darovima (LG 7).
        Po krepostima koje čine da se djeluje u skladu s dobrim.Jer različiti su darovi a isti Duh.
A sve je to na dobro ljudi i potreba svijeta.
U današnjem Evanđelju Isus kaže: „Da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca“ (Iv 6)
Ovdje Isus traži vjeru koja podržava Duh, koji je čovjeku dan kao Očev dar.
I nema se za kim drugim ići. On ima riječi života vječnoga, kako čusmo danas u Evanđelju.
Petar to i potvrdi: „Gospodine, kome da idemo?“

Župnik