ODAKLE PRAŠINA U OČIMA? |
Trideset i druga nedjelja kroz godinu 2012. - b U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu u pouci svojoj: „Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!“ (Mk 12, 38-44) Uz ovakvo stanje ide jedna dobra priča iz naroda. Pročulo se u selu da jedan dobar domaćin prodaje dva mlada dobra konja. Sletili se trgovci, a s njima i nakupci. Oba su konja ista, ali jedan je dvostruko skuplji od drugoga. Šapuću kalamari jedan drugom: „Vidiš li ti kakvu manu na ovom drugom da je duplo jeftiniji?.“ Dragi moji prijatelji, iako je u narodu često prisutna izreka: Za dobrim se konjom prašina vije,
A kakvo je danas stanje?
Javni mediji, najčešće nisu u službi onoga što vide, jer nemaju svoju glavu, pa ne mogu imati ni svoje oči. Dižu prašinu onima koji pokušavaju svojim očima gledati.
Sva djela Isusovih učenika moraju uvijek i svuda podjećati na Božju prisutnost među ljudima.
Jasno je rekao i ljudima: „jednom vam valja umrijeti.“ (Heb 9,27)
Ako ne vidiš čovjeka u bijedi i nevolji, kako možeš očekivati da tebe vidi Bog. Župnik |