Prva nedjelja došašća 2012.-c

Došašće je vrijeme u kojem se spominjemo Kristovog dolaska na ovaj svijet. Ljudi su ga dugo isčekivali, a kad je došao, postao je nadahnućem ljudske povijesti. (Misal)

• Tako je Božić uvijek iznova utjelovljeni Božji poziv, poziv na život.
• To je poziv čovjeku da se odvaži krenuti novim putem, a krajni je cilj, susret s Kristom.

Čovjekov odaziv, Božjem pozivu, nije jednostavan, on traži dobru dozu hrabrosti.
Na tom putu, isprepliću se često i pouzdanje i strah, i smjeh i plač, ali i pitanje zašto sam uopće na tom putu?
Na tom putu često se iprepliću, red i nered, mir i nemir, te vječna želja da životu pružim sve što je ljudski moguće.
Ali Božić je poseban glas koji nosi Božju poruku: Čovječe na tom putu sam Ja, nisi sam. Ja idem u susret tebi, Ja idem s tobom.
Kada se taj glas osjeti, čovjeku se tek tada otvaraju mnoge zablude života. 
Tek tada vidi koliko  je više očekivao od svojih zabluda, a one nisu ispunile njegovo očekivanje.
Bilo je to zato, jer Bog, ispunjenje naše životne radosti želi usmjeriti kroz obitelj,  a na tom putu Njega nalazimo.
Još u Starom Zavjetu, u dvadest petom Psalmu, čuje se vapaj:
„Pokaži mi, Gospodine, svoje putove,
        nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me,
       jer ti si Bog moj, moj Spasitelj:
u tebe se pouzdajem svagda.“
I doista, Bog, govori jednostavno. On, želi biti radost za velike i male.
On, želi biti,  i Božić, i Bog!
To što Bog želi, čovjek bi trebao prihvatiti.  Čovjek zaista ima praznine,  i on ih želi, a ne bi trebao, krpati svim i svačim.
To krpanje ne donosi trajno rješenje jer ispod zakrpe ostaje strah ponovne rupe, ostaje strah nedovoljnog svjetla.
Ostaje temeljni problem, dokle tako pokrpan može stići.
Te praznine proizvode u čovjeku strah. A strah zbog nedovoljnog svjetla u ljudskoj mudrosti može otjerati samo „svjetlo vjere“.
Strahopoštovanje prema Bogu je Božji dar. Ali strah od sila Zloga, Đavla čini većim.
Slab čovjek s puno straha čini da se vrag pojavi i tamo gdje ga nema.

Bog se po Isusu Kristu približava čovjeku zbog čovjeka.

• Zato je Božić  blagdan Svjetla.
• Božić je najvaljeno Mlado sunce s visine.
• Božić  je objava Istine.
• Božić je objava  sigurnog Puta za čovjeka.
• Božić je spuštanje božanskog Mira u čovjeka.

Božić je otklon straha i sila Zloga.
Božić je otklon tuge božanskom Radosnom vijesti o dolsku Spasitelja.
Božić je objava božanske Ljubavi i otklon mržnje kao sila Zloga.
Božić je poruka čovjeku da silama ljubavi,  vjere i nade, može popuniti sve  praznine koje proizvode   strah u čovjeku.
Za prihvaćanje božanskog Puta i Istine,  čovjek ima Advent kao vrijeme priprave. U tom preiodu čovjek mora svoju mudrost-znanje i vjeru, kao duhovnu snagu, harmonizirati s nakanom Objave.
Dvije su to razine. 
Čovjek mora uvažavati obadvije jer jednino je tako na putu da postane znalac Puta i Providnosti Božje.
Došaće je vrijeme svjesnog opažanja i osjećajnog življena u kojem čovjek treba željeti živjeti „život u punini“. 
Božić je doista PUNINA VREMENA!
Došašće je  vrijeme koje pomaže čovjeku razumjeti Božju volju.
Prva zapaljena  adventska svijeća želi Pravedniku  postupno  božanskom Objavom rasvjetliti Put.
Biblija često govori kako će „pravednik po vjeri živjeti.“ To je zato što su Pravedniku  po Isus, vrata prema Bogu otvorena. I tada je čovjek na dobrom Putu jer on je Božji put.

                     Župnik