U nedjelju 4. kolovoza 2013. održane su Svete Mise zahvale Bogu za dvadesetpetogodišnji zajednički rad župnika Matije Šimića i župljana župe Lug-Brankovići. U svečanom liturgijskom ozračju odaslane su poruke Župnika u prigodnoj propovijedi "BUDIMO ONI KOJI ISČEKUJU, A NE ONI KOJI OČEKUJU". Na kraju Svetog Misnog slavlja u 11:00 sati Župnik je istaknuo riječi zahvale svim darovateljima koji su podupirali izgradnju Pastoralnog centra koji je niknuo na diku i ponos Hrvatskom narodu ovoga kraja. Zaprimiviši prigodne darove, a osobito dar poklonjenog Auta čije je ključeve predao Marko Filipović, župnik je istaknuo snagu zajedništva ove Župne zajednice, uz želju da ta snaga koja je prožimala prošlost, prožme i budućnost. Upućena je poruka: dajemo Vam auto da možete ponovo k nama doći. Nakon Svetog Misnog slavlja radost zahvale i pozdrava nastavljena je na Trgu Sv. Ive.
Prigodni govor vijećnika Perice Jukića donosimo u cijelosti. Govor gosp.Perice Jukić, 4.kolovoza 2013. na Svetoj Misi zahvale i oproštaja.
Duh Sveti vodi Crkvu, -Krist je glava Crkve, -Crkva je zemaljski organizirana tako da biskupijama upravljaju biskupi, a župama župnici -Vjerni puk čini živu Crkvu. -Iznad svega je Ljubav. Ljubav Božja. Kristov nauk se ostvaruje kroz Njegovu zapovijed ljubavi: „ljubite jedni druge kao što sam Ja ljubio Vas!“ Pisali smo našemu Biskupu, kardinalu Vinku u vezi premještaja župnika Matije. Iskazivali smo naše emocije i unutarnje neslaganje. Tražili smo od njega neka nam odobri s' našim župnikom Matijom zaokružiti pastoralni centar. Naše neslaganje i emocionalna pobuna nije bio poziv na nered, nego li izrastanje u Kristovoj zapovjedi. To je izraz našeg župnog jedinstva i ljubavi jednih za drugog. U svemu je jedan od nas i župnik Matija. Jedan od nas, a istodobno u svakom trenutku Kristov svećenik- glava ove župne zajednice. Naše emocije pokazuju kako nismo mjed što ječi niti cimbal što zveči. Nama je držati se reda, Božanskog poretka i sklada. Makar se osjećajima i ne slagali sa premještajem, držati nam se Biskupovih odluka. Svima nam na znanje stavljam poruku uzoritog Biskupa, kardinala Vinka Puljića:
|
Više...
|
Zavjetni dan Gospi 8. kolovoza 2013. – Adoracja
U mjesecu Augustu (uzvišeni mjesec) slavimo nebeski rođendan Blažene Djevice Marije. Nije samo njezin zemaljski svršetak života osjenjen Božjom tajnom, nego je i njezin početak zemaljskog života osjenjen silom Duha Svetoga. Svesilni joj učini velike stvari.
- Pravi njezin početak života seže od onoga trenutka kada je čovjek ušao u grešno stanaje oholosti i sebičnosti.
- Posljedice su za čovjeka bile velike i teške. U znoju lica svoga mora raditi, živjeti, ali i umrijeti u svojim grijesima. Nebo je bilo ztvoreno.
Ovdje se krije odgovor zašto nekad i zašto danas, prilazimo Kristu i Blaženoj Djevici Mariji. Braćo i sestre, čitajući Sv. Pismo – Riječ Božju pitamo se: O kome više govori Sv. Pismo, o Bogu ili o čovjeku? Moramo ustvrditi:
- Glavni sadržaj Svetoga Pisma je čovjek.
- Ali središte Svetoga Pisma je Marija i Isus.
Njihova je misija spasiti čovjeka. Otvoriti nebo. A tada se otvara put od grešnika do baštinika. I to čini Ona koja je ostala prijatelj Boga i Ljudi.
- Ona koja je ostala oko slijepcu.
- Ona koja je ostala noga bogalju.
- Ona koja je ostala naša Majka.
- Ona koja je ostala naša suotkupiteljica.
- Ona koja je ostala naša luka spasa.
S njezinim rođenjem otvara se prva stranica Novoga Zavjeta. Počela je s Bogom i završila je s Bogom.
|
Više...
|
BUDIMO ONI KOJI ISČEKUJU, A NE ONI KOJI OČEKUJU |
Osamnaesta nedjelja kroz godinu 2013 –c
Knjiga Propovjednikova iz Staroga Saveza počinje ovako: „Ispraznost nad ispraznošću - veli Propovjednik - ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost. Jer čovjek se trudi mudro i znalački i uspješno, pa sve svoje mora ostaviti čovjeku koji se oko toga nije trudio. I to je ispraznost i velika nevolja. Jer što ima čovjek od sve brige srca svoga i truda kojim se trudio pod suncem? Jer svi su dani njegovi muka i poslovi njegovi jad; čak mu ni noću ne miruje srce. I to je ispraznost.“ (Prop 1) Braćo i sestre, Propovjednik Staroga Saveza u svojoj knjizi obrađuje neke teme koje se životno dotiču čovjekove svakidašnjice.
- Gledamo li na život samo sa zemaljskih vidika, kaže Propovjednik, zaista je sve što čovjek čini i radi „ispraznost“.
- Propovjednik želi potaknuti naše razmišljanje i s onu stranu zemljskog života, kako bi dao cjelovitu istinu o životu.
Upravo o tome govori i Sveti Pavao u Poslanici Kološanima i Isus Krist u današnjem Evanđelju po Luki. Posvuda se isprepliće „ljudska stvarnost“ i „Božja stvarnost“. Shvatimo li život kao kratki bljesak svjetla, brzo će nam pasti mrak na oči.
- Čovjekov pogled ne smije biti uprt samo u zemlju, i ne smije se zaustavljati samo na tamnoj strani života.
- Bog mora biti snaga ljudskom životu i to je besplatan dar za dug i sretan život. To je nada zdravoga duha, koji se rađa iz duha ljubavi, iz snage Duha Svetoga.
Čovjek je pozvan da svoj život kao i Krist daruje drugima i to je najveća umjetnost življenja. Poruka je Propovjednika svakom propovjedniku:
|
Više...
|
NESVAKIDAŠNJE I VELIČANSTVENO |
Sedamaesta nedjelja kroz godinu 2013-c
U prošloj nedjelji, otkrivali smo u Riječi Božjoj, Abrahama: kao čovjeka vjere. Ove nedjelje otkrivamo Abrahama: kao čovjeka molitve. Sve je iskazano u jedno prekrasnoj priči. U one dane: reče Gospodin: „Velika je vika na Sodomu i Gomoru! Grijeh je njihov pretežak! Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli vika što je stigla do mene pa da znam.“ I svi krenu prema Sodomi. Jedino je Abraham stajao pred Gospodinom i molio: „Hoćeš li iskorjeniti i nevina s krivim?“ (Post 18) U priči koja je iskazana kao molitva, Abrahamu nisu problem grešnici, nego pravednici.
- On za njih moli.
- Ali nažalost, molitva bi bila uslišana da je tamo bio barem jedan pravednik.
Ovdje se isčitavaju dvije poruke:
- Abraham je čovjek uporne molitve.
- I teška sudbina koja pogađa grešnike. Gradovi Sodoma i Gomora bivaju spaljeni.
U svom odnosu prema Bogu, Abraham je jedinstven, gotovo nezamjenjiv. U vijeke vjekova neće biti čovjeka takve vjere i molitve. I dok Abraham kleči,
- on gleda stvarnosti u oči,
- gleda stvarnost svoga srca koje može moliti,
- on gleda i stvarnost naroda svoga kraja.
Otkriva njihovu podvojenost. Grijehom su se odvojili od zajednice, grijehom su se odvojili od Boga i izdali Savez s Bogom. Oni su promašili svoj cilj i svoje čovještvo. Grijeh je uzeo silnoga maha. Bog pomaže i Abrahamu i detaljno razotkriva njihovu krivnju i grijeh. Zahvaljući ovako detaljnom razgovoru, ljudski rod može stjecati bogato iskustvo. U drugom čitanju koje slušamo na današnju nedjelju, Sveti Pavao pomaže svojoj zajednici Kološanima otkriti:
- da je Krist istinski pravednik.
- On je kao posrednik između Boga i ljudi, poput nakane Abrahama, na sebe je uzeo grijeh ljudi.
- I sada ono najvažnije: Pavao podjeća što smo postali zahvaljući Kristu.
Evo toga teksta: „Milostivo nam je oprostio sve prijestupe.... i pribio ih na križ.“ (Kol 2) A mi smo s grijehom bili mrtvi a sada uskrsli od mrtvih. Krist je u ljudski rod unio veliku viziju Mira i Milosrđa. Podario nam je Duha posinstva u kojem kličemo: „Aba! Oče! Ovdje je govor o neophodnoj harmoniji svega stvorenoga.
- To su vizije koje hrane našu dušu i naše srce.
- To su vizije koje ohrabruju čovjeka i daju mu pouzdanje njegovom životnom putu.
Bez tih vizija, presušio bi izvor naših najdubljih pregnuća kojima svladavamo sve teškoće i boli, i čine život da nije isprazan, destruktivan i dosadan.
|
Više...
|
|
|