Osamnaesta nedjelja kroz godinu 2010. 

Često čujemo glas svakidašnje brige, kako ću:

plaća niska, cijene životnih artikala visoke, životni standard svaki dan sve viši.

Snažno smo zaokupljeni materijalnim probitkom i odveć smo zaraženi suvremenim društvom „potrošnje“.

Velika je to napast za čovjeka: posjedovati više.

A sve što više posjedujemo, sve se više zarobljavamo.

Gdje je tu mjera i granica?

Poslušajte još jednom odlomak iz Knjige Propovjednikove:

„Ispraznost nad ispraznošću – veli Propovjednik – ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost. Jer čovjek se trudi mudro i znalački i uspješno, pa sve svoje mora ostaviti čovjeku koji se oko toga nije trudio.

I to je ispraznost i velika nevolja. … čak mu ni noću srce ne miruje.“

Ah moj Bože, kakva je to veličanstvena istina!

Nju je Isus potvrdio snažnim riječima:

„ Ne živi čovjek samo o kruhu nego o svakoj riječi što izlazi iz Božji usta.“

• Više je  nego očito, da materijalna dobra treba gledati kao sredstvo, a nikada kao cilj.
• Ovdje su pitanja daleko veća nego odgovor.
• Ovdje čovjek mora učiti živjeti „dubinu života“ da bi dao odgovor na neka pitanja.
• Život je očito borba za Boga i čovjeka.

Dok čovjek jednostavno traži životni napredak,

materijalna dobra i znanje, ženu i dijete, muža i obitelj,

kuću i domovinu, rad i plodove života,

jednog dana iskrsne usred tog života kaos.

Odjednom ti se život učini prazan, ugrožen, ništavan.

Sve što si postigao čini ti se bez dubine, bez trajnosti,  a duša osjeća glad.

            I tu počinje  borba, za nešto vječno, za Boga.

            Kada čovjeka nevolja zaskoči i povuče ga u dubinu ponora, ništavilo, ispraznost,

            on se bori za bolji život, za nešto trajnije, što nije ispraznost i prolaznost.

Taj „kaos“ uvijek  iznova prijeti svemu onome što si u svom životu izgradio na redu i jasnoći.

To je životni vrtlog rada, prekovremenog rada, stresa, koji  naš životni red baca u nered, tjeskobu, kušnju i poteškoću.

Osobito tada, poručuje  sv.Pavao:

čovjek mora uprti svoj pogled u nebo, u Krista i ići njegovim putem. (Kol 3,1-5)

            Krist nam u današnjem Evanđelju daje odgovor na gore postavljeno pitanje:

             Gdje je mjera i granica posjedovanja materijalnih dobara i kaže:

            „ Klonite se i čuvajte svake pohlepe:

            Koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.“(Lk 12,13-21)

Ovom životnom kaosu nije se moguće odhrvati bez Boga.

Čovjeka kojeg napusti Duh Božji, on je napušten od svih dobrih duhova.

Isus kaže da takve Bog naziva: Bezumnicima.

Opkoljen čoporom zlih duhova, kamo je onda čovjek prispio?

            Bez Boga se ne može biti dobar!

            Podlegne li čovjek ropstvu materije, on izaziva Boga.

            Boriš li se za Boga, tvoja je borba postala blagoslov  čovjeka.

On je svakodnevni otpočinak tvoje duše.

Kada to jednom iskusiš, znat ćeš znat ćeš mudro živjeti.

Tvojim životom neće vladati kaos, nego mudrost.

Valja se dakle bogati u Bogu.

Inače, Bog ima pravo reći: Još noćas ću zaiskati tvoju dušu.

Očito je tijelo nedostojno, za boravak duše u takvome tijelu.

Možda je danas kao nikada do sada potrebno na to misliti. 

                                                           Župnik